Od kada pratim HŠK Zrinjski, a pratim ga od prvih dana od osnutka kroz redove Plemića prošli su mnogi nogometaši. Neki su u Zrinjskom i Mostaru ostavili dubog trag, neki nisu, a nekih se ne volim ni sjetiti jer nisu zaslužili ni da ih se sjetim. Mi u Mostaru smo nekako voljeli domaće igrače, ali ima i onih koji su došli u Zrinjski i ostali zauvijek u srcima navijača Plemića. Jedan od njih je svakako Danijel Stojanović, popularni Stoja koji je dres Zrinjskog nosio u dva navrata.
Prvi puta je u Zrinjski došao u paketu sa Serdarušićem iz Posušja, i dobro se sjećam prvog treninga na kome su se oni pojavili. Ono malo novinara akcenat je stavilo na Serdarušića, a Stoja onako miran i povučen nije se ni nametao da ga netko nešto upita. On je svoje pokazao igranjem za Zrinjski na terenu, a koliko je bio omiljen i velik pokušat ću ispričati u ovoj priči.
Od tog prvog njegovog treninga i dolaska u Zrinjski postao sam prijatelj sa njim. Saznao sam da je slavonac iz Našica, te da je igrao i za Cibaliju i za Dragovoljac. Jedne prigode našli smo se u Osijeku gdje je došao iz svojih Našica samo da bi se vidjeli. Nije mu bilo teško, iako ni sam nije imao automobil pa je morao zamoliti rođaka da ga doveze.
Danas kada gledaš vozni park nogometaša ne možeš se čudom načuditi koliko je tu dobrih i skupih automobila. Pri tome se ope sjetim Stoje koji iako profesionalni nogometaš nije imao automobil već je kući išao s busom. Tako jednom prigodom smo se našli u istom busu koji je cijelu noć putovao iz Slavonije, a Stoja je ujutru morao na trening i ništa mu nije bilo teško.
Kada smo već kod Slavonije jedne prigode sam se našao u njegovim Našicama i igrom slučaja došao sam na malonogometni turnir. Kada tamo u jednoj momčadi ugledam Stoju. I on se iznenadio kao i ja, a tih godina je nogometašima Zrinjskog strogo bilo zabranjeno nastupati na malim terenima. Naravno to je ostalo naša tajna sve evo do danas.
Stoja se preko nas upoznao i s obitelji Vojnić koji uz svoju Cibaliju vole i Zrinjski. Posebno je bio vezan za Stjepana kome je jednom prigodom poklonio i kapetansku traku Zrinjskog. Upravo s tom trakom Stjepan je otišao na svoj posljednji počinak.
Sa Zrinjskim je Stoja osvojio 4 titule prvaka, jedan je od najtrofejnijih Plemića u povijesti kluba. Nosio je i kapetansku traku, a njegova skromnost je vrlina koju danas krasi mali broj nogometaša. U svakoj utakmici koju je odigrao za HŠK Zrinjski dao je sve od sebe i s takvim pristupom osigurao je sebi mjesto u srcima navijača Zrinjskog.
Stoja danas nosi dres Olimpika i naravno prati sve što se događa u Zrinjskom. Onaj ko jednom postane Plemić, Plemić ostaje zauvijek. Stoja je naš Plemić…
