Naslovnica Kolumna: Dnevnik jedne ljubavi Još jedna neispričana priča o Ultras-ima: Kako smo ‘probudili’ navijanje u posljeratnom...

Još jedna neispričana priča o Ultras-ima: Kako smo ‘probudili’ navijanje u posljeratnom Mostaru

Nema bolje prigode nego napisati tekst o nekadašnjim vremenima baš na ovaj današnji dan, a da se tiče navijača Zrinjskog. Zasigurno mnogo je priča napisano, a sigurno još više ispričano o događajima koji se dogode na navijačkim gostovanjima.

Te priče koliko su točne, toliko su i netočne jer uvijek “poneko” ubaci neki detalj koji se možda i nije desio, ili koji je pak viđen drugim očima.

Osnivačka skupština navijača

Priča o Ultras-ima, onim Mostarskim je danas evo ispričana već 25 puta – 25 godina. Kako sam se tu našao od one prve sekunde mogu slobodan biti i napisati koju riječ o tome.

17.05.1998. HNK Stolac – HŠK Zrinjski 1:2

Godina 93′. Rat bijesni po ulicama Mostara. Središnja zona Šantićeva ulica u Mostaru uz Bulevar prva crta bojišnice. Nedaleko od Šantićeve naselje Centar 2. Uvijek u isto vrijeme smjena vojske na prvoj crti. Mi mlađi u razgovorima rijetko pričamo o sportu. U to vrijeme on je bio skroz u drugom planu. Pričamo o ručnim bombama, maskirnim uniformama, kalašnjikovima, papovkama… i svemu onom što nas je tada zanimalo.

Proljeće 1998. HNK Brotnjo – HŠK Zrinjski 1:0

Ipak, nas nekolicina koja je prije rata išla na utakmice, sjeća se navijačkih detalja kada bi npr. dolazili sarajevski navijači u Mostar. Kako su se znali dočekati Hordaši pored Ere i kako su pojedinci iz Crne ulice sa tadašnjeg, a i danas neizgrađenog sportskog centra gađali kamenicama i bocama. Pričalo se i kako su Manijaci ispred Ere vezivali SDA i hrvatsku zastavu. Sjećali smo se dolaska Delija i Grobara iz Nevesinja i okoline, te kako je Torcida sa nekoliko autobusa stigla u Mostar i palila baklje koje su u to vrijeme bile navijačko blago. Sjećali smo se i dolaska BBB i što svega ne. To je u nama budilo ponovno onaj bunt prema ratu i očekivanje “navijačkog rata” na ulicama grada.

23.11.1997. NK Široki Brijeg – HŠK Zrinjski 3:0

U to vrijeme formiran je već bio HŠK Zrinjski. Utakmice je doduše igrao u nekim drugim mjestima i daleko od nas, ali smo tada od dosta starijih sugrađana počeli čuti i priče o klubu koji je postoja do 45′ i koji je bio simbol grada i Hercegovine. Priče koje do Domovinskog rata nitko nije smio ni pomisliti pričati. Priče u kojima se pričalo o klubu sa lentom koji se natjecao u 1. HNL i koji je imao onaj pravi gospodski štimung. Koji je bio velik i u porazu i pobjedi.

31.11.1997. HŠK Zrinjski – HNK Stolac 5:0

Prva utakmica tog kluba s lentom odigrana je 1994. godine. Već prije te utakmice motivirao sam prijatelje da napravimo i prvi transparent. Malo smo se potrudili i na bijelom platnu crvenom bojom napisali Ultras – Zrinjski. Na samu utakmicu krenuli smo iz Centra 2 nas dvadesetak i dolaskom na stadion postavili isti na ogradu zapadne tribine. Smjestili smo se u centralnu ložu i tamo na neki svoj način pokušavali parirati mnogobrojnim gostima.

10.05.1998. HŠK Zrinjski – NK Široki Brijeg 1:2

Da na utakmici koju su tada igrali HŠK Zrinjski i NK Mladost Dubint iz Širokog Brijega u Mostar je stigao veliki broj gostujućih navijača. Osim nas, nazovimo starijih, na tribini se i našla manja skupina mlađih navijača, koja je sa improviziranim bubnjevima i sa nekim plavim platnom na kojem je pisalo Zrinjski davala podršku klubu.

Od nogometa nismo vidjeli puno. Rezultat je glasio 0:0, a na uzvratu u Širokom Brijegu Mladost je slavila 1:0. I o toj utakmici kao utakmici neću pisati da se “pobjednici” ne naljute. Bio sam sudionik iste i pratio Zrinjski sa južne tribine Pecare, ali o tome nekom drugom prilikom.

U svakom slučaju nakon te utakmice sve manje smo pričali o kalašnjikovima, papovkama… a više smo se okrenuli sportu. Ubrzo nakon toga sa nogometa smo se “prebacili” u dvorano i pratili HKK Zrinjski. Dvorana je uvijek bila krcata i atmosfera je bila vatrena, ali i o tome neki drugi put…

L.Z. | Hercegovina.in | Fotografije: Privatna arhiva