Naslovnica Hercegovački običaji i tradicija Josipa Milas: Djetinjstva u Posušju

Josipa Milas: Djetinjstva u Posušju

Nedjelje su bile za obitelj i odlazak baki ,odmah nakon što bi očevi pogledali Stankovića u 2.
U Kobaku si kupovao slatkiše,Srebrovica igračke,Divne trenirke gore na katu, bilo je i igračaka,a mame su dolje gledale tanjure.
U Bašića su bili dresovi koje si mogao satima gledati.
Ipak ti je omiljeno mjesto na svijetu bio Srebrovic.
Nekada bi najradije ostao tu spavat.
Dok u modu nisu došli mobiteli.
Baka je bila omiljena osoba našeg djetinjstva.
Uvijek nas branila od strogih roditelja , kada bi nešto zeznuli.
Baka je bila osoba kojoj si uvijek premršav i gladan .
Nedostaje mi to doba.
Sjećam se Hrgovica u Posušju,njemu sam jedinom upamtila ime ,Ipak mi je omiljeni lik na stadionu bio čovjek s kokicama i dečko koji je prodavao naruknice,koje kada staviš u led svjetle .
Je’l se sjećate?
Pavel Nedved je obilježio naša djetinjstva,jer smo ga svi imali duplog na svakom nogometnom prvenstvu.
Klaudija Beni,Maja Suput bile su uzori djevojčicama koje žele postati pjevačice.
365 je prošlo dana je pjesma koju smo svi znali napamet ,no pravili smo se da je glupa
Naši očevi su čitali Globus i Nacional ,a majke su pratile meksičke serije u pola 1
Bio je neki ledov sladoled od kunu , kojeg si kupovao pred bankrotom od đeparca i šok žvaku.
U školi si ispunjavao leksikone i mrzio pitanja o simpatiji.
Lektiru pisali zadnju večer,a roditelji ju čitali.
Na satu matematike najviše smo mrzili one brze testove ,samo ti stavi listić na stol.
Iz stranih jezika one diktate, pa kopiraš materin potpis.
Nasmiješi se, ako se sjećaš ovoga!
Ljeti smo po cijeli dan igrali skrivača, gume , pokvarenog telefona a na večer nogomet.
Svi su htjeli biti stari Ronaldo ,a ja Nuno Gomes.
Sjećam se kada je Ronaldinho igrao za Barcelonu.
U svakom razredu većina je navijala za Hajduk, no bilo je i nas hrabrih Dinamovaca.
Iako bi se svaki dan posvađali, mirili bi se isti dan, jer djeca ne mogu jedni bez drugih.
Naše majke su poštovale naše učitelje i nastavnike.
Ustajali smo starijim u busu , svima govorili sa Vi.
Djetinstvo u Posušju bilo je savršeno.
Sjećam se kako smo obožavali one trenutke ljeti kada bi čekali po desetak minuta da dođemo na red za sladoled, ringispil, autic na Ilijinu brdu.
Nasmiješi se ako se sjećaš našeg djetinjstva.
Ako smo imali psa,zvao se Rex , kao omiljena serija
Roditelji su od nas sakrivali slatkiše i sokove za goste , koji kada dođu ne znaju otići.
Čim ustanu, nama su rukice na napolitanci
Također kada bi krenuli u goste , zaprijetili bi nam da ništa ne uzimamo sa stola.
Gledali smo Nogala i leteće medvjedice , Tomy Jerry ,a kasnije americke serije.
Voljeli smo raditi na njivi (čitaj saditi krompire) jer bi za nagradu dobili Snjeguljicu i colu.
Nama djeci sa sela Posušje je izgledalo tako veliko i ogromno. Velikim znatizeljnim ocima bi promatrali i upijali svaku sitnicu u gradu . Voljeli smo ga na neki svoj nacin ,ali nase selo je ipak nas raj .Imali smo svi po jedne potrgane farmerice od pada sa bicikla i majicu isprljanu od čokolade.
Nismo imali puno, no bili smo sretni.
Možda najbolja riječ je zahvalni
Imali smo bezbrizna i lijepa djetinjstva.
Imali smo zaista sve.
Zar smo zaista mi djeca rođena u 90 -tim odrasla.

Are you with me?- Josipa Milas