Hercegovački “zvizdan” je dobro poznat svima koji bi se u ljetnih mjeseci zadesili pod ovim parčetom neba.
Najgore je ipak u gradu Mostaru, koji je smješten u kotlini, pa tako ljudi često ljeti ponavljaju”samo da hoće puhnut preporodili bi se”.
Ranom zorom bi se navlačile rolete i “zamračivale” prostorije, da bi se tek iza deset sati navečer rastvaralo i pravio propuh.
Svi su se morali posklanjati jer propuh je od davnina poznat kao “ubojica”.
Poznato je da se za ljetnih mjeseci asfalt doslovce topi pod nogama, pa tako ljubiteljicama štikli koje nisu upoznate s ovim okolnostima često su štikle ostajale u asfaltu.
Na satu kod Projektanta mjeri se do +72.
Tako kad se čuje na radiju kako je primjerice temperatura u gradu +40,redovno slijedi ono “daj majke ti koji 40 ima 140″,”jes’ al’ u hladu gdje mjere na Brijegu” ili “ima majke mi brate +60 već ne smiju narodu reći”.
Lubenica je neizostavno ljetno voće, pa se pretežno iskusni šalju da je kupe.
Onda je oni “čvokaju” prstima i po tom odrede jeli dobra tj.zrela.
S toga bi stariji trgovci znali reći : “Čvokaj je ti do zore,ta bostan ti je ko i žena,moraš potrefit da valja”
Mostarci bi većinom lubenice ili kako se ovdje zna reći bostan,rashlađivali uglavnom u kadama punim hladne vode ili bi ih stavljali pod česmu u sudopere da voda teče po njoj do željene temperature.
Rijetko tko je bostan stavljao na hlađenje u frižider jer “ne valja hladno na stomak iz frižidera”, govorili bi .
Oni bliži Neretvi bi je hladili tako da je hlade u hladnoj rijeci.
Po selima bi se uglavnom na užetu spuštala u čatrnje ili stavljala u korita i škipove kako bi se rashladila.
Na isti način se rashlađivalo i pivo.
Grad bi danju kad “upekne zvizdan” bio pust, pa bi se znalo reći “ko će bit, nema ćuke”.
Zato bi se već sa zalaskom sunca išlo u šetnje i bašte restorana i omiljenih kafića.
Ljudi su se često smijali. Humor je ovdje neizostavan,tako se ljudi doslovce smiju u raznim prigodama ,pokušavajući i tako svladati trenutnu poteškoću.
Ljudi su bili puno srdačniji i prijateljski orijentirani jedni prema drugima.
Dijelio se sve.Držalo se do dosta toga,što je svemu davalo smisao.
Ovoliko pohlepe,zla i mržnje nije bilo.
Sve se promijenilo,pa čak i način na koji se bostan hladi.
A dobra i pozitivnog nigdje na vidiku, ” ko ćuke kad zvizdan upekne” u Mostaru.
Daniela Škegro
