Ima onaj jedan težak osjećaj. Kada te ljudi otpišu. I smatraju manje vrijednim. Kada te ne žele ni pogledati, misleći da su nešto veći od tebe. Ima onaj jedan bolan osjećaj. Kada te stave u drugu ligu. I očito vidiš da su svi protiv tebe.
A onda se u tebi javi onaj bunt. I prkos. I odluka da im pokažeš tko si. I koliko vrijediš. Ne da bi ih ponizio, nego da bi im dokazao da nisu bili u pravu kada su rekli da ne možeš i nećeš uspjeti.
Ima onaj jedan mučan osjećaj.
Kad te bace na tlo i kada se čini da su te porazili.
Ali ne stojiš dolje jer znaš da tamo ne pripadaš. Pribereš se i otreseš prašinu. A onda se kao Feniks podigneš iz svoga pepela i kažeš: „Moje vrijeme tek dolazi.“ Pogledaš u sve svoje rane i vidiš da sjaje. Jer si ih pretvorio u pobjede.
I nisi dopustio da te unište. I živiš život koji malo ljudi razumije. Život pobjednika koji se nikada nije prodao. Niti predao!
– Mario Žuvela
