Naslovnica Vijesti Bosna i Hercegovina Kako Izetbegović pokušava „relaksirati“ Hrvate: Red laži, red prijetnji

Kako Izetbegović pokušava „relaksirati“ Hrvate: Red laži, red prijetnji

Još uvijek se ne smiruje politička bura koju su izazvali posjeti službenom Zagrebu Milorada Dodika i nešto kasnije Bakira Izetbegovića. Susreti lidera Srba odnosno Bošnjaka u BiH s hrvatskim državnim vrhom bili su dijametralno suprotni: dok je Dodikova posjeta jednoglasno označena uspješnom, ona Izetbegovića lako bi se mogla okarakterizirati kao totalni fijasko.

Piše: Jurica Gudelj, Dnevnik.ba

Dodik je u Zagrebu tijekom susreta s hrvatskim premijerom Andrejom Plenkovićem, odnosno predsjednikom Zoranom Milanovićem pokazao razumijevanje za hrvatsko pitanje u BiH, podržao načelo konstitutivnosti naroda kao i legitimnog predstavljanja. Izetbegović je, pak, sve to osporio. Štoviše, poručio je kako Hrvati u BiH imaju i previše prava aludirajući na činjenicu da Hrvati rade u tijelima javne uprave, javnim poduzećima kao i u državnim, federalnim i županijskim tijelima vlasti. Stoga, pojašnjavao je lider Bošnjaka, Hrvatima ni ne treba legitimno političko predstavljanje.

K tomu, još je i uvjetovao predsjednika Milanovića da se susretne s prvim bošnjačkim članom Predsjedništva BiH Šefikom Džaferovićem, što je Milanović glatko odbio te je tako i propao susret Izetbegovića s predsjednikom Republike Hrvatske.

Također, nakon Izetbegovićeve posjete Zagrebu u sarajevskoj javnosti došlo je do ubrzanog otvaranja karata bošnjačke politike prema Hrvatima. Tako je jasno artikuliran stav da legitimnog predstavljanja neće biti ako će ovlasti Doma naroda FBiH ostati kakve jesu. Pred Hrvate je tako stavljen uvjet: ili legitimno predstavljanje ili praktično ukidanje Doma naroda. U svakom slučaju, bošnjačka je politika otkrila kako vidi budućnost: BiH ni u kojem slučaju ne može ostati država triju u svemu jednakopravnih naroda; ako će Hrvati nesmetano birati svoje legitimne predstavnike, onda neće imati gdje ostvarivati političku jednakopravnost; ako će pak imati gdje ostvarivati ravnopravnost odnosno ako Dom naroda FBiH ostane netaknut, onda će bošnjačka politika Klub Hrvata u tom Domu puniti svojim „halal Hrvatima“ izabranima po modelu fenomena Komšić.

Naravno, to su stari i poznati stavovi koji su sada samo jasno i glasno artikulirani što je dovelo do snažne reakcije u hrvatskim javnostima kako u BiH tako i u Hrvatskoj.

Stoga je Izetbegović krenuo u saniranje nastale štete i to preko intervjua koji je tijekom vikenda objavljen u Večernjem listu.

Tako je predsjednik SDA poručio kako „nikad Hrvate nije nazvao manjinom“, kako vlast nikad neće biti formirana bez stranke koja ima dominantnu podršku hrvatskog biračko tijela u BiH i još štošta.

No, odmah nakon toga, vratio se na početne pozicije. Dakle, najprije je rekao da nešto neće učiniti, a odmah nekoliko trenutaka kasnije da ipak hoće.

„Nikada nisam Hrvate nazvao manjinom, niti ću. Hrvati su konstitutivan i ravnopravan narod u BiH. Znao sam kazati da manjina u Parlamentu Federacije BiH poništava volju većine, i to je istina. Frustrirajuća istina za nas. HDZ ima kontrolu u Domu naroda i zaustavlja što god hoće. Bez obrazloženja. (…) HDZ ima 16 od 98 zastupnika u Zastupničkom domu Parlamenta FBiH i nameće svoju volju nad voljom većine u pitanjima koja Hrvatima nisu od vitalnog nacionalnog interesa. Zato sam znao reći da će većina u Federaciji BiH, ako se ovakav diktat nastavi, morati tražiti način da ‘razbije okove’“.

U ovoj izjavi se jasno vidi kako Izetbegović vidi ravnopravnost Hrvata i to kad je komunicira preko Večernjeg lista upravo hrvatskoj javnosti u BiH.

Iako je pokušao tvrditi suprotno, Izetbegović, ipak, nije mogao opovrgnuti da Hrvate promatra kao manjinu koja sputava bošnjačku većinu. Što više, Hrvate vidi kao „okove“ na Bošnjacima koji se zbog tog ne mogu nesmetano razvijati. Da nema Hrvata u FBiH ili da bar nemaju utjecaj kroz Dom naroda, poručuje nam, FBiH bi bila znatno uspješnija.

Kazao je i kako se Izborni zakon BiH treba mijenjati provođenjem svih presuda Europskog suda za ljudska prava i svih presuda Ustavnog suda BiH. To, veli, nije lak zadatak, ali nije neizvediv.

„Tu obvezu, s preciznim rokovima, potvrdili smo i osnažili Sporazumom koji smo u Mostaru potpisali Čović i ja u nazočnosti predstavnika EU, SAD-a, OHR-a, OESS-a i Velike Britanije. Potrebna nam je hrabrost za kompromis, za iskorak u kojem se nešto daje kako bi se nešto bitnije dobilo. Taj kompromis vidim u kombinaciji rješenja sadržanih u tzv. Travanjskom paketu ustavnih promjena i uklanjanju asimetričnih rješenja u ovlastima Vijeća naroda RS-a i Doma naroda Parlamenta Federacije BiH. HDZ smatra da je ovo preambiciozno i presporo, a mi mislimo da je to jedini put koji može dati rezultat tijekom 2021. godine“.

Sve se dakle svodi na ukidanje ovlasti Domu naroda FBiH jer je to jedino mjesto u entitetu FBiH u kojem Hrvati mogu ostvarivati svoj utjecaj na političke procese u ovom entitetu. Ako se razvlasti Dom naroda, onda se narušavaju i ovlasti državnog Doma naroda te Hrvati praktično ispadaju iz političke utakmice.

Također, uputio je i „lekcije“ HDZ-u BiH i „objasnio“ im kakvu politiku trebaju voditi. Tako je rekao kako je problem što HDZ BiH nema konkurenciju na hrvatskoj političkoj sceni. Da ima, rezonira Izetbegović, onda bi sve bilo drugačije.

„HDZ (će) dobiti alternativu kakvu imaju SDA, SDS, SNSD, jer ekskluzivnost nije dobra za demokraciju. Da HDZ u ovom trenutku ima alternativu, kakvu recimo ima SDA, ta bi stranka bila kooperativnija, ne bi sebi dopuštala mnoge stvari kojima provocira Bošnjake, smanjuje šanse za dogovor i povećava šanse da se ponavlja ono što HDZ naziva ‘slučajem Komšić’. Pri izboru članova SIP-a postupili smo po zakonu, ali nismo po volji HDZ-a, jer je upravo tih dana HDZ sa SNSD-om, mimo volje i bez konzultacije sa SDA, pokušao odstraniti strane suce iz Ustavnog suda BiH. U godinama koje su iza nas HDZ je sa SNSD-om, mimo i protiv SDA, ostvario srpsko-hrvatsku spregu imenovanjima u nizu institucija, uključujući i pravosudne“.

Ovdje je razvidno da Izetbegović žali što među Hrvatima nema političkih stranaka s kojima bi sutra pravio novu platformašku Vladu FBiH. No, vremena Budimira, Jurišića i sličnih je prošlo. Više među Hrvatima nema političkih snaga spremnih izdati vlastiti narod kako bi se dokopali fotelja na nekoliko godina.

Također, ni za milimetar nije odustao od fenomena Komšić i promjene ustavne naravi BiH. Tako kaže da je konstitutivnost naroda neupitna kategorija, ali i da u ovoj zemlji živi barem milijun ljudi koji su građanski opredijeljeni i koji se u politici ne žele nacionalno određivati i svrstavati. Pri tom „mudro“ zaboravlja na popis stanovništva koji je pokazao da su 97 posto stanovnika BiH pripadnici jednog od konstitutivnih naroda.

„Većinu (građana) čine etnički Bošnjaci, ali ima među njima i Hrvata, Srba, djece iz mješovitih brakova. Oni u politici ne žele biti natjerani da se nacionalno opredjeljuju, da ih se gura u nekakvu ‘bošnjačku kvotu’, odnosno trećinu. Presude Europskog suda za ljudska prava stale su uz njih, oni imaju predstavnika u parlamentima na državnoj i federalnoj razini kao SDA, odnosno duplo više nego HDZ. Ne možemo sve ovo ignorirati, moramo naći novi balans etničkog i građanskog na kojem je uspostavljen i sam Daytonski mirovni sporazum“.

Iz ovoga je razvidno da Izetbegović ako već mora zadržati konstitutivnost naroda, onda želi od Bošnjaka napraviti dva konstitutivna naroda i to preko fantomskih građana. Kao da Bošnjaci, Srbi i Hrvati nisu ujedno i građani BiH, nego on želi građane uvesti kao posebnu političku kategoriju iako je dominantno riječ o Bošnjacima.

Iz svega je razvidno kako bošnjačka politika ni u kojem slučaju neće odustati od pokušaja pretvaranja FBiH u unitarni entitet pod svojom dominacijom u kojoj Hrvati mogu biti samo politički ukras. Ništa novo, samo je sad sve izašlo na otvoreno i u javnosti se te namjere više ne skrivaju.

S točke gledanja bošnjačke politike, sve je to čak i razumljivo. Ljudi imaju svoje političke ciljeve za koje su dugo vremena imali i međunarodnu podršku. Iako je međunarodna podrška u međuvremenu značajno oslabila, bošnjačka politika i dalje pokušava svoje ciljeve ostvariti. To je sve legitimno s njihove strane.

Pravo je pitanje što će hrvatska politika u BiH učiniti kao odgovor na opisane tendencije. Znamo što žele i na što ciljaju Srbi, znamo i što žele i na što ciljaju Bošnjaci, nepoznato je pak već godinama što žele i na što ciljaju Hrvati. Do sad je taj cilj bio BiH u euroatlantskim integracija, no od tog nema ništa. Uostalom, građani BiH hrvatske nacionalnosti već su dijelom i EU i NATO-a.

Izborni zakon, sad je već sigurno, neće se mijenjati na način da jedan narod drugom ne bira političke predstavnike i fenomen Komšić će se početi pojavljivati doslovno na svim razinama vlasti.

Hrvatska politika mora biti spremna doslovno na sve kako bi zaštitila suverenosti i samobitnost hrvatskoga naroda na prostoru BiH.

Narod je važniji od bilo koje države./