Nemamo često priliku nekoga proglasiti najboljim u povijesti Premijer lige BiH, ali Nemanja Bilbija je svojim nastupima ove sezone otklonio i posljednju trunku sumnje, piše portal sport1.ba.
Velike vrućine iz srpnja 2017. godine, paklene, kako su ih uobičajeno nazivali, nisu kvarile euforiju u Mostaru, gdje je Zrinjski proslavljao drugu uzastopnu titulu nacionalnog prvaka i drugi put u samo nekoliko godina trebao je ugostiti slovenskog prvaka Maribor.
U prvom okršaju Maribor je tri godine ranije prošao mostarski tim prilično rutinski, a ovaj put su u Zrinjskom vjerovali da su ipak nešto snažniji i da će pružiti bolji otpor. Istrčali su na teren tog 12. srpnja puni optimizma, dobro otvorili utakmicu i činilo se već nakon desetak minuta igre da euforija nije bila deplasirana. Zrinjskom je dosuđen penal, loptu je na bijelu tučku namjestio Nemanja Bilbija i očekivalo se da se ispiše blistava stranica povijesti mostarskog tima. Ipak, u jednom momentu se sudbina poigrala sa Zrinjskim, Bilbija je penal promašio i sav onaj optimizam se pretvorio u beznađe, a Zrinjski je jednostavno pao i povratka mu nije bilo.
Taj meč je izgubio sa 2:1 i u revanšu za sedam dana, iako u mnogo boljem izdanju, nije uspio pružiti dovoljno dobru partiju da nadoknadi izgubljeno u prvoj utakmici. Nije to bio Bilbiji ni prvi ni posljednji promašeni penal u karijeri. Možda čak nije bio ni najznačajniji, jer je Bilbija promašio i penal protiv APOEL-a 2020. godine u raspucavanju za prolazak u play-off Evropske lige. Nakon fenomenalne partije, Zrinjski je zbog lošijeg izvođenja penala eliminiran i velika borbenost i sjajna partija Bilbije pomiješali su se sa razočarenjem zbog promašaja sa bijele točke.
Kobna Obarska
Pored ova dva penala, promašio je Bilbija još jedan, izuzetno dobro upamćen, u dresu Sarajeva. U relativno beznačajnoj utakmici koju nije odigrao dobro, u gostima kod Mladosti u Velikoj Obarskoj, Bilbija je u sudačkoj nadoknadi namjestio loptu na bijelu tačku u želji da se iskupi za promašaje. Umjesto velike radosti, navukao je veliki gnjev navijača na sebe. I nikada više nakon te utakmice nije uspio da se psihološki vrati i na Koševu bude onoliko značajan igrač koliko se očekivalo.
Ne može nečiju karijeru definirati nekoliko penala, promašenih ili pogođenih, ili bar ne bi smjelo. Zašto su onda spomenuti penali toliko bitni u priči o Nemanji Bilbiji? Zato što je, onog momenta kad je promašio penal protiv Mladosti u dresu Sarajeva, Bilbijina karijera na Koševu efektivno bila završena. I zato što, onog momenta kad je promašio penal protiv Maribora, baš kao i nekoliko godina kasnije i protiv APOEL-a, nije u Mostaru nastao smak svijeta zbog Bilbijinog promašenog penala. U Mostaru su Bilbiju tada cijenili mnogo više nego bilo gdje drugo i tolerirano mu je, dakle, u europskim utakmicama, ono što negdje drugo nije ni u običnoj premijerligaškoj.
Nije te 2017. godine Bilbija bio ni blizu reputacije koju danas ima. Samo dva mjeseca ranije, u izboru Sindikata profesionalnih nogometaša za najbolje igrače u Premijer ligi BiH te sezone za Bilbiju se nije našlo mjesto. Pomalo sramotno je da ga ostali premijerligaški nogometaši nisu prepoznali kao bitan faktor u sezoni koju je obilježio sa deset golova i 13 asistencija i kao najbolji igrač Zrinjskog, koji je te godine osvojio titulu.
Bili su to, može se slobodno reći, tek počeci Bilbijine dominacije u dresu Zrinjskog. Još otkad se pojavio u Premijer ligi BiH u dresu Borca, mnogo je obećavao, ali djeluje pomalo kao igra sudbine da je u jednoj od najlošijih sezona Zrinjskog u povijesti, na proljeće 2013, Bilbija postigao četiri gola u trijumfu Borca nad svojim današnjim timom. U banjalučkom blatu, na terenu podjednako lošem kakvi su i današnji, tada 22-godišnji Bilbija je potvrdio da će biti poseban igrač u našim okvirima i ta partija mu je možda i do današnjeg dana najbolja u karijeri.
Zašto je danas legenda kluba kojem je tada dao četiri gola, a ne onog u čijem je dresu postigao ta četiri gola, morali bi odgovoriti oni koji vode banjalučki Borac. Isto kao što, zbog svega onoga što je napravio u dresu Zrinjskog, svi oni koji su tada donosili odluku o njegovom odlasku iz Sarajeva moraju da se zapitaju jesu li pogriješili. A brojke će im same kazati da jesu pogriješili.
Tko je zapravo Nemanja Bilbija danas? Jedan tekst je prekratak da se istaknu sva dostignuća koja je do današnjeg dana ostvario. A čak i ako djeluje da je napisan zbrda-zdola, poenta i jeste u tome da je Nemanja Bilbija, najbolji nogometaš u povijesti Premijer lige BiH, postao to što jeste zbog čeličnog karaktera, koji mu je omogućio da prevaziđe sve ono što je ranije navedeno. Imao je u karijeri veliki broj uspona, ali najviše zbog toga što je imao veliki broj padova. I tamo gdje bi mnogi odustajali, držao se uspravno i uspijevao podići svoju igru na viši nivo.
U subotu je Bilbija postigao tri gola u pobjedi Zrinjskog nad bijeljinskim Radnikom. Bila je to Zrinjskom trinaesta uzastopna pobjeda u ligi, što je najbolji niz u povijesti. Bila je to Bilbiji trinaesta uzastopna utakmica sa postignutim golom, što je uvjerljivo najbolji niz u povijesti. Neki bi možda nazvali poklapanje ova dva niza koincidencijom, ali teško je vjerovati u takvo što. Ne treba ni od koga oduzimati zasluge, ali Bilbija je najzaslužniji što je Zrinjski ostvario rekordni niz, jer je u 13 spomenutih utakmica postigao čak 20 golova.
Naravno, kad ostvarite takav niz, dođete na prag titule, a Zrinjskom će ovo biti sedma titula prvaka BiH. Od sezone 2002/2003, kada se Premijer liga počela igrati na prostoru cijele države, Zrinjski je najuspješniji tim u zemlji, a njegov nekadašnji kapetan Pero Stojkić dosad je jedini imao pet titula. Sada će pet naslova prvaka imati i Nemanja Bilbija, jedan osvojen sa Sarajevom 2015. godine i četiri osvojena sa Zrinjskim. Naravno, postoji trunka mogućnosti da Zrinjski nekako spektakularno posrne do kraja ove sezone, ali to je zaista u domenu naučne fantastike i u Mostaru slavlje već može početi.
Emir Obuća je već u prvoj sezoni Premijer lige BiH postigao 23 gola i taj rekord je do ove sezone bio neprikosnoven. Bilo je, doduše, malo i nerealno da bude oboren, jer je Obuća rekord postigao u sezoni u kojoj je liga imala 38 kola. Bilbija je ove sezone pomjerio granice, pa je hattrickom protiv Radnika u 23. kolu stigao do brojke od 24 gola. Tome je dodao i šest asistencija i postavio je već sada rekord koji će teško biti dostižan. Samo je pitanje koliko će ga puta do kraja sezone popraviti i dodatno zacementirati, jer ima još čak deset utakmica na raspolaganju.
Od ove sezone je i najbolji strijelac u povijesti Zrinjskog, a legendarnom Wagneru, najboljem strijelcu u povijesti Premijer lige BiH, koji je djelovao toliko nedostižno da nije bilo potrebe ni započinjati razgovore o tome hoće li u skorije vrijeme njegovi rekordi biti oboren, prišao je već jako blizu.
Wagner je u Premijer ligi BiH postigao 125 golova, Nemanja Bilbija nakon utakmice sa Radnikom ima 114 golova i bude li želio ostati i naredne sezone u Premijer ligi BiH, oborit će i posljednji rekord koji mu je praktično ostao. Osim ako ne nastavi sa suludim nizom pa do kraja sezone postigne još 11 ili 12 golova pa ga “dokrajči” već ove.
Dvije strane bh. nogometa
Bosanskohercegovački nogomet ima nekoliko lica. Njega ne čine samo Brazil 2014. godine, Edin Džeko, Miralem Pjanić i reflektori liga petice. Njega čine i blatnjavi tereni, suci sumnjivog morala, prazne tribine, korumpirani izbornici, loše financije i likovi poput Nemanje Bilbije, Wagnera i još nekolicine odabranih igrača.
U majstorijama ovih prvih uživali smo skoro desetljećima. Zahvaljujući ovim drugima, lakše smo podnijeli mračnu stranu našeg nogometa i čak smo ga, na neki čudan način, zavoljeli sa svim njegovim pratećim manama. Zbog toga je jako bitno odati počast njihovim majstorijama, jer su i oni simboli našeg nogometa.
