1.9 C
Mostar
Subota, 7 prosinca, 2024

Kako je predsjednik Slišković nagradio rukovodstvo HŠK Zrinjski odlaskom na utakmicu u Zagreb

Svečani ručak je bio zakazan za sedmi svibnja te 1936.-te godine, na dan svetog Dujma u obiteljskoj kući Blaške Slišković, te je na objed pozvano ukupno osamnaest ljudi. Velika i osunčana blagovaonica u domu Sliškovićevih je na sredini imala veliki hrastov stol i dvanaest velikih stolica, a za ovu prigodu su dopunjeni sa još šest stolica.

- Oglas -

Društvo je bilo znamenito, športski i domoljubno nadahnuto a prije svega prijateljsko. Za desetak dana u Zagrebu se pripremalo odigravanje velike nogometne predstave, u srazu su zagrebački “Građanski” i engleski “Liverpool”. To je bila do tada najznačajnija utakmica u povijesti hrvatskog nogometa, dakle od 1880.-te godine, jer taj strahoviti Liverpool u kontinentalnoj Europi nije nikada ni od koga poražen, a to je stanje trajalo punih četrdeset i pet godina.

Blaško Slišković je pripremio za svoje drage goste, a svi su bili ili bivši ili sadašnji funkcioneri HŠK “Zrinjski” i njihove supruge, jedno veliko iznenađenje i zato je u svome domu priredio objed. U drugoj blagovaonici su bila djeca gospodina Blaška i njegovih gostiju; bilo je tridesetak djece, od petgodišnjaka pa do onih koji su već dosegnuli punoljetnost. Na velikom zidu blagovaonice stajao je ponosno veliki obiteljski znamen Sliškovića na kome je pisalo:

FIDES ET HONOR (Vjera i čast)
Sv. Blaž i SV. Tripun 3. veljače

- Oglas -

A na manjem zidu je stajao veliki uramljeni lik sv. Blaža koji u svojim rukama drži i štiti Grad Dubrovnik, ponos hrvatske nacije, Katoličke Crkve i europske civilizacije. Tu je veliku umjetničku svečevu sliku prije godinu dana u Mostar u Sliškovićev dom donio u simbolu poklona, jedan poznati dubrovački trgovac Celestin s kojim je Blaško iskreno prijateljevao a li i ljudski trgovao. Tih se godina u Mostaru mnogo govorilo o vrijednosti te izuzetne umjetničke slike, a koja je bila rad nekog talijanskog majstora, te bi se dalo spoznati iz tih priča da je slika vrijedila u visini vrijednosti jednog konja sedlenika plemenite krvi.

Vrlo velika vrijednost ili kako se pobliže znalo objasniti, vrijednost bi bila oko tisuću litara najboljeg hercegovačkog vina, jer su boje kojima je svetac oslikavan bile od prirodnih tvari, prije svega nekih trava.

- Oglas -

Neposredno prije objeda Blaško je kao vrli katolik i bogobojazan domaćin predvodio molitvu za hranu što im je Veliki Bog podario, ali i za zdravlje obitelji, građana Mostara, za svekoliki hrvatski narodni preporod, za sve ljude dobre volje, kao i za mir u svijetu. A nakon ukusnog objeda gospodin Slišković se i obratio uzvanicima, kao najrođenijim prijateljima:

“Dragi moji prijatelji, dame i gospodo, evo je stigao trenutak da vam kažem svrhu ovoga današnjeg druženja, a to bi bila nogometna utakmica između “Građanskog” i “Livepoola” koja se ima odigrati sedamnaestoga svibnja u Zagrebu na igralištu “Građanskog”. Evo sam preko naših prijatelja, a koje smo stekli kada smo im prepustili lani Miru Brozovića, dobio dvadeset ulaznica za tu veliku nogometnu predstavu.

Evo vam koji ste uz “Zrinjski” uvijek, šesnaest ulaznica, te se pripremite da dan prije otputujete vlakom za Zagreb. Na željezničkom kolodvoru će taj dan biti za vas pripremljeni u paketu, hrana i piće za put, a u Zagrebu noć prije utakmice imate osigurano spavanje i sutrašnji ručak za koje se pobrinuo naš hercegovački franjevački provincijal i još neki profesor s Franjevačke klasične gimnazije sa Širokog Brijega. Povratak je dva sata nakon utakmice, jer ima ta noćna linija iz Zagreba.

Jednu svoju ulaznicu ću dati mome vozaču, znate onoga Šefikinog supruga koji radi za mene godinama, i on putuje s vama, dvije idu Dubrovčanima, onom trgovcu Celestinu i njegovom bratu, koji surađuje sa mnom već dulje vrijeme a i poklonili su mi ovaj veliki portret sv. Blaža ili sv. Vlaha kako ga mi katolici još nazivamo.

Ovaj dvadeseti tiket sam namijenio, nemojte se sada iznenaditi, onome Veliboru pravoslavcu koji igra u JŠK-u ali on bi volio da se o tome ne priča, jer bi mogao imati neugodnosti. Znate i sami da je on u prijateljskim odnosima s braćom Komljenović i da u njih dolazi i doma. I zbog toga mu nisam mogao uskratiti da i on pogleda ovaj europski nogomet.

Ja u Zagreb ne idem, jer imam nekog neodloživog i unaprijed dogovorenog posla, i ne želim ispasti lažov. Vama želim sretan put pa ćemo se vidjeti ako Bog da poslije vašeg povratka ili u “Bledu” na Balinovcu ili u “Lištici” na Korzu. Prije dvije noći sam vlakom u Zagrebotpremio našim prijateljima iz “Građanskog” dvije stotine litara vina; stotinu litara “Žilavke” i stotinu litara crnjaka “Blatine”, te im poručio da se pogoste.

Pa gdje bi oni mogli nabaviti ovakvo vino kao što ga mi Hercegovci pravimo; pa nigdje i badava ti novac jer prvoklasnog vina nema u velikim količinama. I naš Miro Brozović će biti među osamnaest igrača, iako je mlad žele mu iskazat čast i povjerenje, jer oni u “Građanskom” tvrde da je on igrač za budućnost. Mostar je stara europska varoš, neka to znaju i naši Zagrebčani, ne znam jesu li i oni sredinom petnaestog stoljeća imali sedam kamenih katoličkih crkava i kameniti samostan svetog Antuna, evo koji je bio ovdje u današnjem Zahumu na Pjesku, gdje je naša veletržnica i dva podruma”.

Onda je domaćin sjeo, potegao iz svoje drvene bukare, od koje nije nikada htio odustati bez obzira na staklene i kristalne čaše kojih je bio pun stol. Htio je gospodin Blaško izvršiti još jednu svoju dužnost koju je preuzeo na sebe; iz dječje blagovaonice je pozvao svog petogodišnjeg sina Vlatka, okretnog i lijepog momčića, crne kovrčave kose i blagog osmjeha, a iz kratkih hlača pružile su se dječje mišićave nožice. Vlatku je krsni kum bio osobno tadašnji predsjednik Hrvatske seljačke stranke, gospodin Vlatko Maček, po kome je i baštinio ime.

I donio dječak ocu neku veliku kuvertu, koju su bili donijeli Dubrovčani, Celestin i brat mu Miho; u njoj bilo desetak fotografija sa nekih utakmica “Zrinjskog” sa ugraviranim imenima sudionika te Slišković htio njihovim umnažanjem i dijeljenjem prijateljima sačuvati povijesni hod kluba. Sam je tom prigodom rekao da se fotografije sačuvaju jer u teškim vremenima one nam pružaju utjehu.

Na fotografijama iz 1933. i 1934. godine bila ubilježena imena: Ivan Šarac, Aco Nuić, Vice Mijan, Ante Šarac, Joško Ćurković, Mirko Buhač, Mile Komljenović, Berislav Komljenović, Franjo Raro Novak, Ivan Rebac (cap), Ivan Boban, Zdenko Šunjić, Duje Vlak, Petar Barbarić, Martin Rotim, te predsjednik Miško Mikulić. Svaka čast Blaško!! Da se ne zaboravi.

Sedamnaesti svibanj 1936. godine ostao je upisan u sve europske nogometne kronike; “Građanski” je svladao “Liverpool” sa pet golova u mreži gostiju a primio je samo jedan gol. Prvi poraz “Liverpoola” u Europi nakon četrdeset i pet godina, i to od Hrvata.

Slavni Matt Busby nakon utakmice je izjavio, da su igrači “Građanskog” daleko bolji nego što su se nadali i igraju više “engleski” nego bilo koji klub s kojim su se do sada sastali; ovaj “Građanski” je daleko bolji nego klubovi “Slavija” i “Šparta” s kojima su se sastali u Pragu. Ali valja pridodati; Matt Busby je godinama poslije upamćen kako jedan od najvećih trenera u povijesti britanskog nogometa i tvorac velikog Manchester Uniteda.

Engleze je u Zagreb doveo David Weiss, novinar i prijatelj kluba i nogometni menadžer za srednjoeuropsko područje; i prije dvije godine on je u Zagreb doveo reprezentaciju Brazila sa velikom zvijezdom Leonidasom, ponajboljim svjetskim nogometašem i tada u Kranjčevićevoj ulici je bio odigran susret “Građanski” protiv reprezentacije Brazila; bez golova.

Na povijesnoj utakmici sa “Livepoolom” August Lešnik, inače po zanimanju stomatolog, je postigao tri pogotka, a po jedan su dodali krilni igrači Ivica Medarić i Miroslav Kokotović, a “odjek” zagrebačke petarde se širio po europskom kontinentu. Na klupi “Građanskog” u svojstvu glavnog trenera je bio Martin Bukovi koji je stigao par mjeseci prije u Zagreb i svoj debi je imao protiv čuvenog bečkog “Rapida” kome su “purgeri” uvalili četiri gola a primili jedan.

No unatoč zagrebačkom uvjerljivom porazu, Englezi su bili prilično raspoloženi na zajedničkoj večeri sa domaćinima; engleski centarhalf se nametnuo kao izvrstan nogometaš ali i veliki vinopija. Očevidci tvrde, a li s poštovanjem da je za kratko vrijeme “kresnuo” dvije litre crnog vina i bio oduševljen.

I mogu se sa radošću Mostarci upitati decenijama poslije; je li pred njima bila ona Sliškovićeva “Blatina” koju je on poslao kako poklon svojim športskim prijateljima? Sigurni smo da jeste inače izbirljivi engleski centarhalf ne bi sa oduševljenjem “kresnuo” dvolitru. Desetak dana nakon ovog povijesnog nogometnog susreta, jutarnji vlak je u Mostar donio pedesetak primjeraka “Sportskih novosti” od dva dana prije utakmice, 15. svibnja, a koju su svesrdno i najavljivali.

Te je primjerke gospodin Blaško Slišković podijelio Mostarcima, a i desetine primjeraka istog glasila koje je donijelo izvješće sa susreta, dva dana nakon njegovog okončanja. Jer, govorio bi često Blaško Slišković, da ono što nije zapisano nije se niti desilo, a on nije htio da se taj događaj ikada zaboravi:

Građanski – Livepool 5:1

Građanski: Urch, Hugl, Rajković (c), Kovačević, Pogačnik, Jazbinšek, Medarić (1), Pleše, Lešnik (3), Antolković, Kokotović (1),. Trener: Martin Bukovi.

Liverpool: Hobson, Dabbs, Blenkinsop (c), Busby, Bradshaw, Savage, Nieuwenhusy (1), Taylor, Howe, Eastham, Hanson. Trener: George Patterson.

Isječak iz romana Emanuela Miličevića, “Sjećanja na vitezove s lentom” – Roman o nogometu, “Zrinjskom”, Mostaru i….

Hercegovina.in

- Oglas -

Povezani članci

Ostanite povezani

25,468ObožavateljiLajkaj
416SljedbeniciSlijedi
1,270PretplatniciPretplatiti
Mostar
blaga naoblaka
2.7 ° C
2.9 °
2.7 °
100 %
2.2kmh
20 %
Sub
10 °
Ned
9 °
Pon
8 °
Uto
9 °
Sri
7 °
spot_img
spot_img

Najnovije