Ako ste gledali penal Harryja Kanea protiv Dominika Livakovića na ovom Svjetskom prvenstvu, svjedočili ste trenutku u kojem je moderna nogometna birokracija potpuno porazila ljudsku logiku. Postalo je bolno očito: danas u nogometu ne smijete vjerovati vlastitim očima, nego onome što vam algoritam iz VAR sobe kaže da je “istina”.
Za svakog čovjeka na stadionu, za milijune pred ekranima i za samog vratara, Harry Kane se potpuno zaustavio u svom zaletu. To nije bilo nikakvo “usporavanje ritma”, to je bio potpuni prekid kretanja koji je zaledio Livakovića i natjerao njegovo tijelo na prirodnu, biološku reakciju – refleksni skok prema naprijed kako bi održao ravnotežu.
I tu dolazimo do apsurda modernog nogometa. IFAB-ova pravila i VAR danas zahtijevaju od vratara da u djeliću sekunde kalkulira robotske parametre, dok se napadaču dopušta da manipulira ljudskom biologijom. VAR soba nas uvjerava da je Kaneov torzo zadržao “milisekundni kontinuitet kretanja prema naprijed” i da je zato sve legalno. S druge strane, istom tom Livakoviću u stotinku sekunde i kroz tri puta usporenu snimku traže je li mu peta milimetar skliznula s bijele linije.
Ne mogu postojati dvije istine. Ako je nešto za ljudsko oko, za publiku i za igrače na terenu stajanje, onda je to stajanje. Nogomet se ne bi smio pisati za softvere i milisekundne algoritme, nego za ljude. Kažnjavati vratara jer je reagirao kao ljudsko biće, a opravdavati napadača jer je prevario sustav kroz mikroskopske rupe u pravilniku, uništava samu dušu ove igre. Vrijeme je da se pravila vrate ljudima i zdravom razumu, jer nogomet polako gubi svoj fer-plej i pretvara se u sterilnu administrativnu raspravu.
J.Č/HERCEGOVINA.in
