Naslovnica Zanimljivosti Obitelj Kanađanka Nadean u 64 godini pronašla oca Mostarca i majku iz Hrvatske

Kanađanka Nadean u 64 godini pronašla oca Mostarca i majku iz Hrvatske

Nadean Stone

Iako je to bio slučaj i u ranijim godinama, uoči samog kraja Drugoga svjetskog rata došlo je do većeg osipanja u zrakoplovstvu NDH-a i pilotskih prebjega na savezničku stranu.

Dana 16. travnja 1945., tijekom izviđačke misije, lovački piloti pripadnici čuvene legije, Vladimir Sandtner i narednik Josip Ceković prebjegli su svojim zrakoplovima tipa Messerschmitt 109 na talijanske zračne luke u savezničkim rukama Falconara i Jesi.

Priča za Hollywood

Četiri dana nakon njih, redove ustaškog ratnog zrakoplovstva napuštaju lovački piloti bojnik Josip Helebrant (messerschmitt Bf 109 G-10 reg. broj 2103, crni 3) i stražnik Vinko Tatarević (messerschmitt Bf 109 G-10 reg. broj 2105, crni 5). Oni su se kod Slavonskog Broda odvojili od glavne skupine te se uputili i sletjeli na ratno letjelište Jasenice kod Mostara.

Riječ je bila o letjelištu koje se u tom trenutku nalazilo u partizanskim rukama. Prema tvrdnjama zrakoplovnih povjesničara, Vinko Tatarević u tom trenutku nije bio svjestan Helebrantove namjere da prebjegne partizanima, ekskluzivno donosi Večernji list BiH.

Po slijetanju na mostarsko ratno letjelište u Kosoru, Helebrant je izašao iz kokpita, a uplašeni Tatarević nije htio napustiti kabinu zrakoplova, vidjevši kako se približavaju partizani. Tek nakon Helebrantova uvjeravanja, koji je imao dogovor s postrojbama NOVJ, izašao je iz kabine, a mehaničari su na licu mjesta obojili postojeće ustaške oznake zelenom bojom, a preko toga su ucrtane crvene zvijezde i jugoslavenska trobojnica na repu.

Zrakoplovi i sam pilot Tatarević odmah su 7. svibnja uključeni u borbene zadatke praćenja također zarobljene partizanske JU-87 Stuke, u mitraljiranju i bombardiranju četničkih trupa u rasulu. Preletjeli su i na sarajevsku Zračnu luku, odakle uspješno 9. svibnja djeluju po neprijatelju u kanjonima rijeke Neretve i Sutjeske.

Tatarević nakon tih misija slijeće i oštećuje zrakoplov. Vinko Tatarević odlazi 1945. godine u Pančevo u pilotsko učilište gdje radi na obuci novih pilota lovaca pripadnika JRV-a u nastajanju (Jugoslavenskog ratnog zrakoplovstva).

Unatoč svojim sposobnostima, uskoro je došao u nemilost obavještajaca i čuvara poretka novoosnovane države. U jednoj raspravi s pilotima kolegama o tome koji je zrakoplov bolji, sovjetski Jak-9 ili njemački Me-109, Tatarević je nedvojbeno ukazao na prednosti njemačkog lovca.

Za taj razgovor čuo je tadašnji časnik Jugoslavenskog zrakoplovstva Veljko Ražnatović, otac Željka Ražnatovića Arkana, koji je Tatarevića javno prozvao zbog tog “izdajničkog čina” kritike prijateljske sovjetske mašinerije.

Doživio je ponižavanje i batinanje, a uskoro je završio i na robiji. Nakon puštanja s robije, prema tvrdnjama pojedinih zrakoplovnih povjesničara, zanimljivi ratni put Vinka Tatarevića nastavio se tako što se zajedno s Matom Dukovcom najvećim hrvatskim zrakoplovnim asom našao u Siriji letjevši na sirijskoj strani tijekom Izraelsko-arapskog rata.

Nakon toga angažmana odlazi u emigraciju.

Već dosad filmska priča nastavak dobiva u dalekoj Kanadi. Vinko je tu imao ujaka, majčina brata, Luku Krešića, a on i supruga sve su učinili da on dođe u zemlju te je to i postigao. U zemlji koju su Hercegovci opjevali stigao je 1951. godine, ostavivši suprugu Milu koja ga nije htjela pratiti pa su se razveli.

Slobodan i spreman ponovno živjeti punim plućima, daleko od prošlog života, jedne tople proljetne noći 1952. godine zaljubljuje se u 18-godišnjakinju, također podrijetlom Hrvaticu, a samo jedna noć puna romantike i mladenačkog zanosa dovest će do toga da priča o njemu 68 godina kasnije postane književni bestseler i na naslovnicama svjetskih tiskovina. Naime, te noći začeta je Nadean Stone.

– Od 1945. do 1973. godine mlade su, a neudane kanadske majke, njih čak 350.000, bile prisiljene dati svoje bebe na posvajanje. Mnoge su bebe posvojene ilegalno, pa o tome nema nikakvih papira. Bilo je dovoljno dati dar Crkvi i dobiti dijete.

Na Badnjak 1952. godine postala sam jedna od tih beba. Od trenutka kad sam saznala da sam posvojena, počela je moja potraga za majkom. Bila je 1973. godina, a meni je bilo dvadeset godina. Tada sam odlučila krenuti u potragu za biološkim ocem i majkom – pripovijedala je za Jutarnji list Nadean svoju nevjerojatnu priču.

Međutim, priča nije išla nimalo glatko, a tek 2008. godine stvari se mijenjaju nakon što je provincija Ontario promijenila zakon. Prema ranijem zakonu, posvojene osobe nisu imale pristup upisu u matične knjige rođenih, a kada je on otvoren za posvojene osobe, Nadean je smatrala da zna većinu podataka, osim imena oca jer ona najčešće nisu bila upisivana.

Međutim, doznaje da ona nikad nije bila formalno usvojena, već ju je nadstojnica samostana jednostavno predala drugoj obitelji. Ali, nadu nije izgubila, već se usredotočila na DNK.

– To je postao moj izvor nade. S 23 godine sam se testirala, ali pojma nisam imala kako i kamo dalje. No, saznala sam da je moje podrijetlo istočnoeuropsko, s jednim hrvatskim roditeljem. DNK analitičarka Olivia vidjela je moju objavu na web-stranici koja okuplja kanadske posvojenike i neočekivano ponudila pomoć. Konačno sam mogla dalje – ističe, a Olivia joj je neizmjerno pomogla.

Zatim je Nadean počela slati poruke Hrvatima, a našlo se tu “rodbine” i “rodbine”, njih 150 s kojima je dijelila DNK uključilo se u potragu i onda 2017. godine DNK Matica pronalazi njezina oca – Vinka Tatarevića, jednog od heroja zrakoplovstva u NDH-u i Jugoslaviji, a u Kanadi “običnog čovjeka” koji je radio prvo kao šumar zatim do konca života kao električar.

Doznala je i da je iz Mostara, a doznala je i da ima majku. O filmskoj priči ovih dana opširno pišu i najtiražniji mediji u Hrvatskoj, uz Večernji i Jutarnji list.

Hrvatska, Hercegovina, Kanada

Vinko se s obitelji preselio u SAD, prvo u Kaliforniju, a zatim na Floridu, gdje je 9. rujna 2000. godine, godinu dana prije napada na Ameriku, nažalost, skončao svoj bogati, filmski život. Nadean je zatim krenula u potragu za majkom.

– Tada smo upoznali Leonarda. Starijeg Hrvata koji je dobro poznavao Vinka. Radili su zajedno i družili se. Čula sam da mi je otac bio zgodan šarmer i da su sve žene u sjevernom zaljevu bile zaljubljene u Vinka. Ipak, Leonard nije poznavao nijednu njegovu curu – priča Nadean, što je bio dodatni problem, no nije se predavala.

Nastavila je tragati, a jednog dana 2018. godine javio se Leonardo ponovno. Pronašao je Nadeaninu majku! Onda ju je otišla upoznati.

– Našli smo se pred neprozirnim staklenim vratima. Kada smo stigli do njih, vrata su se otvorila i ugledali smo vrlo dražesnu damu, lijepo odjevenu u odijelo od tvida, s malom torbom u krilu, koja je sjedila na klupi. Vrlo zgodan mladić sjedio je kraj nje. Dok smo se približavali, ustali su. Mladić se odmaknuo.

Osmijeh moje majke bio je slab i neodlučan dok me gledala kako prilazim. Prišla sam joj, primila u naručje, u topli zagrljaj i izgovorila riječi koje sam 64 godine željela izgovoriti: “Zdravo, mama” – rekla joj je Nadean u suzama.

Majka joj je po ocu Hrvatica, a po majci Slovenka. I ona je u Kanadu emigrirala netom nakon Drugoga svjetskog rata.

– Bilo joj je 18 godina. S prijateljicom je otišla u mali grad pokrajine Ontario. Čule su da tu ima dobrih poslova, a djevojke su željele stvoriti budućnost. Majka je ispričala romansu s ocem. Prijateljica i ona otišle su na večeru u dom starije hrvatske dame. Za simbolični novac, tek dovoljan za namirnice i vino, ugošćavala je mlade hrvatske pridošlice kako bi se međusobno upoznali. Bio je tu i taj, kako ga je majka opisala, pristojan, obziran, privlačan i lijepo odjeveni Vinko.

Počeli su pričati. Kada je otkrila da je trudna, redovnice su ju potaknule da ode iz grada u samostan, gdje je nakon četiri mjeseca i rodila. Redovnice su joj rekle da nikada, baš nikada, nikome ne spomene bebu – prepričava Nadean majčinu priču.

Majka ju je zamolila za diskreciju, s njom je u dobrim odnosima i poštuje njezinu želju.

– Ja sam rođena u prosincu 1952. godine, a Vinko se 1953. godine zaručio za ženu koja nije bila moja majka i vjenčao se s njom 1958. godine. Dvije su godine kasnije dobili kćer. Ne znam je li uopće ikad saznao da sam se rodila jer supruzi o meni nije govorio – priča zamišljeno.

A moguće da i nije ništa znao jer je njezinu majku Vinko pokušao posjetiti još jednom. I to je prepričala kćeri.

– Došao je u moj pansion i zamolio gazdaricu da me vidi. Domaćica je otišla gore i rekla da me traži gospodin. Pogledala sam kroz prozor drugog kata, vidjela da je to Vinko i krenula dolje. Bilo je to sredinom siječnja, bilo je jako hladno. Otvorila sam vrata, izašla, pogledala Vinka i nisam rekla ništa. Nisam imala što reći. Okrenula sam se, zatvorila vrata i vratila se u sobu na drugom katu. Kada sam pogledala kroz prozor, Vinko je već nestao – ispričala je majka svojoj kćeri Nadean o ocu Vinku kojem za nju nikada nije rekla.

Ovu nevjerojatnu priču Nadean je pretvorila u knjigu koja je postala bestseler u Ontariju, a nosi naziv “Nijedan kamen nepreokrenut”, a tamošnji mediji je obožavaju. Uz književnost, radi i kao savjetnica za pravni menadžment. Za hrvatske prostore, nakon što je doznala istinu, kaže da će za nju od minijaturne točke postati središte svemira.

Netflix već planira ekranizaciju njezine knjige. Kako kaže, danas ima tri obitelji, onu s kojom živi, majku i tri polusestre, te Vinkovu rodbinu u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj.

Neke je već upoznala. Danas se s majkom čuje i viđa, a prisjete se i Vinka, heroja zrakoplovstva u dvjema državama za kojega se nikada ne bi pročulo na ovakav način da nije njegove Nadean, kćeri koju nikada nije upoznao.