10 C
Mostar
Petak, 23 travnja, 2021

Kao da je čekala da se oprosti s nama, nije htjela otići s ovog svijeta sve dok ne čuje naš glas

Udomiteljska obitelj u koju je malena Nikoll došla kad je imala svega tri mjeseca teško proživljava ove dane. Plač i suze su ono što se može vidjeti na njihovim licima. Još nekako otac obitelji uspijeva komunicirati s brojnim novinarskim ekipama koje dolaze njihovoj kući, dok njegova supruga i njihove biološke kćeri ne izlaze iz kuće, plaču iza zidova. Nakratko je u dvorište izašla baka, majka udomitelja, ali čim nas je vidjela, počela je plakati. Na glavi je imala šešir da se zaštiti od proljetnog sunca.

Šešir je voljela i malena i kad god bi ugrabila priliku, nosila ga je na svojoj glavici. Baka se zbog toga nije ljutila na nju, piše 24sata.hr.

– Ne plačem samo ja, plače cijela naša obitelj, plaču i susjedi, evo i moj brat koji nam je došao izraziti sućut – rekla je starica. Brisala je neprestano suze s lica.

Bujnu kosicu ošišali

– Bojim se za nju, ima 85 godina, puno nam ljudi dolazi i ne znam je li netko od njih pozitivan na koronu. Pogodilo nas je ovo zlo koje ni u snu nisam mogao zamisliti – rekao je udomitelj i zaplakao.

– Hvala vam od srca što ste nam pomogli da je vidim zadnji put. Kad smo došli u bolnicu, vidjeli smo nešto sitno, nije to bila naša bucka, kako smo joj tepali, nije bilo njene bujne kosice, ošišali su je. Kao da nas je čekala da se oprosti s nama, nije htjela otići s ovoga svijeta dok ne čuje naš glas – plače muškarac, malenin čiko, kojega ona nikad nije tako zvala, nego samo tata.

– Čuo sam da će njeni organi biti donirani, da će ona tako mala i nejaka spasiti nekome život. Valjda je dragi Bog htio da to bude njena misija, premda mislim da je nije trebao uzeti. Nisu je trebali uzeti ni iz Centra za socijalnu skrb, jer da sam znao da će se ovo dogoditi ne bih je dao pa neka mi sude – rekao je udomitelj gledajući u igračke koje još stoje u dvorištu u kojemu se samo pet mjeseci ranije igrala njihova mezimica.

Udomitelji, koji su o malenom anđelu skrbili gotovo dvije godine, dok nije vraćena biološkim roditeljima, na uskršnje jutro dobili su priliku nakratko je vidjeti. Malena je u bolnici tad još bila živa i liječnici su se borili za nju.

Bili smo s udomiteljima na Uskrs kad su izašli iz bolnice. Malena je tad još bila živa.

– Pozdravili smo se s našim anđelom, dotaknuli smo je posljednji put. Nekako smo našli mir kao da nam je poslala poruku da više ne plačemo. Ono malo tijelo što smo vidjeli nije tijelo naše djevojčice, lice joj je neprepoznatljivo. Liječniku smo pokazali njene fotografije, ni on nije mogao vjerovati da je to naša curica – kazao je taj dan udomitelj.

– Anđeo naš spava… spava beba naša – isprekidano između bolnih jecaja ponavljali su udomitelji iz Slavonije shrvani tugom.

– Uspjeli smo biti kratko uz nju, dvije-tri minute, i dodirnuti je. Da je barem oči mogla otvoriti da nas vidi. Pitam se je li osjetila moju ruku – jedva je kroz suze izgovarala udomiteljica.

Pogledavali su tog uskrsnog jutra povremeno i prema nebu tražeći snagu, jer im je to jedino bilo preostalo.

– Da smo znali… Ne bismo je dali pa makar u zatvoru završili… Kud smo je dali – kroz jecaje teško je progovarala udomiteljica malene dok su joj suze klizile niz lice. Njezin suprug dlanovima je prekrivao lice, koje se grčilo od bola.

– To dijete nema tko nije volio. Ona se svima pod kožu uvukla. Kad smo bili na moru, ljude na plaži osvajala je samo pogledom, nije trebala ništa reći. Bila je tako bistro, pametno i inteligentno dijete, to čovjek ne može opisati – prisjetila se udomiteljica, a sjećanje na sretne dane s malenom na uplakano joj je lice nakratko navuklo blagi osmijeh pun ljubavi.

– Govorio sam joj: ‘Ti ćeš meni ići na fakultet’ – nadovezuje se udomitelj djevojčice.

Kad smo razgovarali s udomiteljima nakon što su izašli iz bolnice, još su imali nade da će se malena oporaviti.

Ali njeno srce ubrzo je nakon njihova posjeta prestalo kucati.

Došla im je s tri mjeseca

Djevojčica je k udomiteljima stigla kad je imala tri mjeseca, a u njihovoj obitelji rasla je do mjesec dana prije nego što je napunila dvije godine. Malenu su tad vratili biološkim roditeljima. Od kada je otišla od njih, vidjeli su je preko videopoziva i kratko razgovarali s njom, ali kako su joj se napunile oči suzama, prekinuli su jer nisu željeli da se malena rasplače.

– Kad je došla k nama, bila je velika kao kila kruha. Nitko nije mislio da će ovakav ishod biti – kazali su udomitelji prije nego što su se ponovno zaputili u Slavoniju.

Udomiteljska obitelj inače ima svoje dvije kćeri, koje su sad pri kraju studija. Djevojke su došle kući u nadi da će provesti Uskrs u veselju s roditeljima. Brinu se o još dva mala anđela, koji su u njihovu domu pronašli ljubav.

Najnovije:

spot_img