Katarina Radić igračica je HŽRK Zrinjski i važna karika u mladoj ekipi Plemkinja. Razgovarali smo s Katarinom, pa evo njenih razmišljanja za naš portal HERCEGOVINA.in.
Evo za početak hoćeš li nam reći nešto o svojim rukometnim počecima?
“Na treninge rukometa sam krenula još kao mala u osnovnoj školi zajedno sa sestrom. Trenirali smo u HRK Katarina, već tad su mi se sviđali treninzi i timska igra. Tako da sam zavoljela taj sport i u njemu sam već 14 godina”.
Koliko je teško ili lako trenirati i igrati rukomet u gradu kao Mostar?
“I teško je i lako. Lako zbog toga što ga stvarno volim i treniram s ljubavlju. Ali kao i za svaki drugi sport u našem gradu, uvjeti su loši i to nam sve otežava”.
Što za tebe osobno znači biti Plemkinja igračica Zrinjskog?
“Za mene igranje u Zrinjskom i biti Plemkinja znači da igram za svoj grad, za klub koji volim od malena”.
Plemkinje su svladale u zadnjem kolu Leotar i ti si dala 2 gola, Kako si zadovoljna svojom igrom?
“Što se tiče utakmice, zadovoljna sam sobom i ostatkom ekipe kako smo igrali, ali naravno uvijek ima mjesta za još bolju igru”.
Hoćeš li nam reči kakvi su to osjećaji nakon jedne tako važne pobjede?
“Nakon svake pobjede se osjećam zadovoljno i sretno, a kada se radi o važnim utakmicama taj osjećaj je jači”.
Ima li neka utakmica u karijeri koju ćeš pamtiti cijeli život?
“Puno utakmica ima koje ću pamtiti, ali sada bi izdvojila utakmicu prošle sezone. Kada smo u 13. kolu pobjedile Izviđač iz Ljubuškog. To je bila jako važna pobjeda te sezone i dobra utakmica”.
Kako uspijevaš uskladiti sve obaveze koje imaš sa treniranjem rukometa?
“Teško je isplanirati obaveze i treninge, ali kad nešto volite uvijek se nađe način. Atmosfera u svlačionici je odlična tako da je to još veća motivacija za ići na treninge”.
Koliko vama igračicama znače vaše trenerice?
“Kao u svakom sportu, treneri puno znače. Naše trenerice su odlične. I Ivana i Tina jako dobro prenose svoje igračko iskustvo na nas, savjetuju nas i uvijek su tu za sve.”
Kakve su ti ambicije u nastavku karijere?
“Kao što sam već spomenula, nije lako uskladiti obaveze i treninge. S obzirom da je loša financijska situacija po pitanju rukometa nemam neke ozbiljnije planove, tu sam da pomognem ekipi koliko je u mojoj mogućnosti”.
Za kraj imaš li neku poruku našim čitateljima?
“Zahvaljujem se svim navijačima koji nas prate i vjeruju u nas. Nastavite biti dio naše ekipe”.
