Ovako govori, osjeća i razmišlja predstavnik Hrvatske Domoljubne mladosti, oni će stvoriti Hrvatsku kakvu smo mi sanjali krvareći za nju ratnih devedesetih.
Hvala Edi Žuvela Maškin na ovome osvrtu.
“Za mene osoba koja je spremna dati život za nekoga,a pogotovo dati život za slobodu cijelog naroda je SVETAC. I baš zato su za mene Hrvatski branitelji ne samo heroji nego i SVECI.”
Već na prvim stranicama knjige riječi su me duboko dirnule a posebno pjesma o poginuloj djevojčici pa su mi s njom krenule i prve suze.
Imam 26 godina,ležim u toploj postelji, u mraku sa svjetlom jedne svijeće, u tišini, čitajući knjigu moje me misli vračaju u Vukovar kad sam šetao ulicama tog prelijepog grada. Pa zamišljam kako je prije 29 godina taj prelijepi grad bio pretvoren u pakao, koliko je tada bilo junaka mlađih od mene koji su sa šakom metaka i krunicom oko vrata ponosno stali na branik domovine i suprotstavili se tada trećoj sili u Europi. Koliko je hrabrih mladih momaka trebalo početi graditi svoju budućnost i uživati,a umjesto toga pod kišom granata, krvare i ginu na prvim crtama bojišnice da spase svoj narod, koliko je prelijepih mladih djevojaka umjesto prve ljubavi moralo zagrliti pušku,previjati ranjenike i umjesto romantične šetnje, trčati po ruševinama i šuljati se kroz kukuruzne puteve, koliko slatke malene dječice umjesto nasmijanih lica,vesele igre u dvorištu i toplog krevetića je moralo zamijeniti mračnim i hladnim podrumom,sa suzama na licu i drhteći od straha biti u naručju uplakane majke, te koliko je boli,patnje,straha podneseno i koliko junačke i nevine krvi je proliveno za slobodu ove napaćene zemlje.
Posebno me dojmio događaj kada je jedan od branitelja, izranjavan i znajući za posljedice koje će mu se dogoditi ipak odlučio suprotstaviti se četnicima povikavši im iz svega glasa,citiram: “Pička vam materina četnička, mi nismo Ustaše, mi smo Hrvati, mi smo Hrvatski branitelji, prestanite nas tući kao stoku, mi smo ljudi.” I kad su potrčali prema njemu, a on još poviknuo : “Nikada nas nećete uništiti, još će se vijoriti Hrvatski barjak, živjela Hrvatska.” Onda još tako izranjavan udari štakom jednog rezervistu i pukne štaka na dva djela.
Tada sam na trenutak prestao sa čitanjem. Srce mi zaigra,a oči mi se napune suza. Ustanem iz kreveta, uzmem rakiju koju sam donio iz Vukovara, podignem bocu prema suveniru kojeg sam također donio iz Vukovara na kojem piše VUKOVAR GRAD HEROJA, pa rečem: ” ŽIVJELI BRANITELJI, HVALA VAM ZA DOMOVINU,” i popijem gutljaj u čast svima poginulim,umrlim i preživjelim mučenicima Domovinskog rata.
Istovremeno osjetim veliku tugu zbog njihove patnje ali i veliku sreću i ponos što sam Hrvat.
Svaki trenutak čitanja ove knjige je bio poseban,hvala vam što ste je napisali i film koji ste snimili te na taj način podijelili svoje teške trenutke sa mnom i mnogim dobrim ljudima.
Odajem počast svim herojima braniteljima svaki dan,uru i sekundu,svakim korakom kojim napravim,svakih udahom i izdahom jer zahvaljujući njima ja hodam po ovoj najljepšoj zemlji na svijetu i udišem slobodu.
Za mene osoba koja je spremna dati život za nekoga,a pogotovo dati život za slobodu cijelog naroda je SVETAC. I baš zato su za mene Hrvatski branitelji ne samo heroji nego i SVECI.
Mislim da bi svakom čovjeku tri najveće vrijednosti u životu trebale biti VJERA, OBITELJ I DOMOVINA, pa eto tako se i tim redoslijedom svakodnevno zahvaljujem Bogu što sam Hrvat, svojim roditeljima što su me odgajali u Katoličkoj vjeri i domoljublju i naravno svojim herojima braniteljima među kojima je i bio moj otac, što su meni i svima nama Hrvatima stvorili slobodnu Hrvatsku.
Još jednom vama i svima braniteljima, HVALA ZA DOMOVINU
