Na četiri tisuće kvadrata u polju, te isto toliko zemlje uz kuću oni vam zadnjih godina grade svoju egzistenciju. Mladi bračni par i troje djece odlučili su ostati na zemlji svojih predaka, saviti obiteljsko gnijezdo i živjeti od obrade zemlje.
Egzistencijalno su sve riješili osim otkupa državne zemlje, koju žele kupiti kako bi dalje širili svoje poljoprivredno ulaganje, no i tu im hrvatska država uvijek “podmeće” administrativne prepreke.
– Ma i to ćemo prebroditi, ako ne uspijemo otkupiti dodatnih 2300 kvadrata zemlje, dio od općine Primorski Dolac, a dio od Hrvatskih šuma, snaći ćemo se i tražiti dalje. Želimo raditi na svojoj zemlji, želimo ulagati, imati zdravu hranu, odgajati djecu na čistom zraku, uživati u prirodi – dočekala nas je Marijana Vidić, naša glavna sugovornica u ovoj priči kako mlade obitelji imaju prosperiteta na plodnoj hrvatskoj grudi, makar se ona nalazila i u ruralnom dijelu.
U opustošenoj i napuštenoj Dalmatinskoj zagori, zaboravljenoj od svih, tek ih se političke elite sjete i obiđu pred neke od mnogobrojnih izbora, iz godine u godinu obećavaju, ali sporo nekako teče taj napredak. Pa mladi, kada odluče raditi na zemlji, orati, saditi, uzgajati, prodavati te zdravlja vrijedne proizvode, zasuču rukave i startaju sami!
Kao i obitelj Vidić – suprug Ante 39-godišnjak, djelatna vojna osoba zaposlena u Raketnoj bazi u Žrnovnici, te supruga Marijana (36) inače iz Donjeg Doca iz omiškog zaleđa, s troje djece – Božom 11-godišnjakom, učenikom šestog razreda osnovne škole, 10-godišnjom Anteom, učenicom četvrtog razreda te 6-godišnjom Ivom, predškolarkom. Nakon vjenčanja 2008. godine Marijana i Ante, uselili su se u obiteljsku kuću sada, nažalost, pokojnog oca Bože, nekadašnjeg načelnika općine Primorski Dolac, te majke Mire, ima 16 godina umirovljenice koja je radni vijek odradila u gospodarskom gigantu “Dalmi”, tvrtki koja je – propala.
Dostava u Split
– Sad se brinem o petero unučadi, a jedno je na putu, kao i o baki Mariji, ima ona 93 godine. No važnije vam je napisati kako kod nas svekrva kopa, dok nevista gospodari novcem – smije se Mira Vidić, otkrivajući nam kako zadnjih sedam godina nevjesta Marijana upravlja svime – i kućom, i Obiteljskim poljoprivrednim gospodarstvom “Vidić”, dok su joj svi ostali ukućani velika potpora.
Razbijajući tako u startu mit o tome kako se nevjesta i svekrva ne podnose. Kod Vidića takve tradicionalne netrpeljivosti između starije i mlađe “domaćice” u kući srećom – nema!
– Obrađujemo znači 8000 kvadrata i sadimo isključivo sezonsko povrće. Prvo smo imali štand na pazaru u Splitu, no sada smo se i mi modernizirali, za prodaju koristimo blagodati društvenih mreža. Dva dana u tjednu idem u Split, srijedom i subotom vršim dostavu sezonskog povrća, dok nam često dolaze kupci i na kuću, iz Trogira, Šibenika, iz svih krajeva Dalmacije. Povežem tada sve u selu tko ima što domaćeg za prodaju: med, pršut, jaja, janjad…
Kod mene su trenutno u optjecaju kupusnjače i korjenasto povrće, jer isključivo sadimo sezonske proizvode. Imam i sokova od našeg voća: dunje, bazge, jabuke, trešnje, višnje, kao i marmelade od šljiva, marelica, mandarina, drijena. Radim ajvar, kiselim paprike i kupus, ima domaće kvasine, ali i svinjske masti. Pravim i domaće kolače po narudžbi: orahnjaču, kifliće od mrkve, te dolački sopić, moju inačicu soparnika – niže nam Marijana svoje proizvode, pa s ponosom ističe i mješavinu začina s njezinim imenom:
– Moja čuvena “Marijanica” je mješavina začina od svježeg povrća! Prvo, suho povrće koje je glavni sastojak začina, tijekom prerade izgubi sve vrijednosti, a moja “Marijanica” ih sačuva, bez aditiva je, emulgatora…
I premda nam cijela obitelj Vidić s veseljem, olako priča o svom životu u dalmatinskom kršu, na području Bakovići, rad na zemlji nije lak. Ovisiš o vremenskim nepogodama, cijeli dan si u akciji, ili kopaš, ili sadiš ili bereš ili prerađuješ. Sami sve rade, no srećom imaju pitku vodu uz dvije gustirne, pa nemaju problem s navodnjavanjem.
– Imamo stotinjak stabala trišanja, 15-ak jabuka, više od desetak krušaka, smokve, šipak… zasadimo pola tone krumpira, sadnice raznih vrsta kupusa, pa kaula, mrkve, poma, krastavaca, balancana, sve kako sezona diktira. Težak je život na selu, no ovo je naša obiteljska oaza.
‘Trudi se vraćaju’
Živimo pristojno, radimo puno i sretni smo – muški, ozbiljno dodaje priči i svoj dio suprug Ante, koji nam je i demonstrirao svoju ulogu “pater familiasa” – upalio je frezu i zaorao taj dio plodne zemlje koja njima život znači.
Njihovi trudi im se vraćaju, a kako obrađuju sve zemljane površine koje imaju, sada kupuju i nove parcele. Žele imati još jedan veliki voćnjak, a ispod stabala jato kokoši u prirodnom, podnom uzgoju. Jer vam oni neće stati samo na poljoprivredi – Marijana, inače frizerka po struci, dodatno se educira te sada uči za diplomu kuhara u Turističko-ugostiteljskoj školi.
– Plan nam je otvoriti konobu u kojoj ćemo nuditi isključivo autohtona jela od proizvoda s OPG-a, našeg i ostalih iz sela. Oformit ćemo radionice za djecu, mjesta za razne proslave, ali i izložbene sajmove, isključivo proizvoda s OPG-ova. Želimo zdravu hranu koju sve više ljudi cijeni i traži – kaže nam ova vrijedna žena pokazujući trude svoga rada i cijele obitelji.
Prezentira nam sve što ima, kao i plastenik u kojem imaju rasadnik, te otkriva kako su aplicirali i za poticaj od 15.000 eura, pa su tim nepovratnim sredstvima kupili traktor, sadilicu, opremu za navodnjavanje… U kršu su “samlili” kamen i stvorili plodnu zemlju od koje sada živi mlada peteročlana obitelj.
Dobri uvjeti
Ostala cijela generacija
U Primorskom Docu je oko tisuću stanovnika, uz kuriozitet kako je cijela jedna generacija ostala na zemlji – dvadesetak je mladih “familija” u selu, koje im nudi sve – od škole gdje je trenutno 70 učenika, školskog prijevoza, pa vrtića gdje je 26 mališana, a za najmlađe se gradi i nova zgrada. Imaju doktora, zubara, ljekarnu, veliku sportsku dvoranu, pa je već petnaestak kuća s bazenom za iznajmljivanje u njihovu kraju. Sve je doduše poremetila pandemija koronavirusa, no blizina Trogira (20 km), Šibenika (32 km) i Splita (40 km) garancija im je kako će sutra i dalje njihov OPG imati tržište za svoje proizvode.
