Danas imamo priliku čitati strane medije, novinare, sportaše, komentatore koji čudeći/diveći se “malom” klubu iz Mostara – i onda vas ljulja neki adrenalin zbog načina na koji percipiraju naš sportski uspjeh.
Ne znam koliko hladnokrvan ili tvrd moraš biti da te ne dirne kad neka od najuglednijih svjetskih pera pišu hvalospjeve o klubu kojem pripadaš.
A naš klub jeste “mali”, ali ponosan.
On ne pjeva i ne pleše, on trči i pobjeđuje.
On se bori i ne popušta. On zna da jeste sreća osvojiti jednu ili dvije titule, ali osam titula sigurno nisu produkt sreće.
S druge strane imamo situaciju da čim se nešto dogodi, a vezano za naš klub, čitav medijski kontingent sarajevskih medija poput hijena nasrnut će na nas navijače i naš klub.
I svi će sudjelovati u igrama i igricama onih kojima ne odgovara Hrvatski, narodni, pošteni i jaki Zrinjski.
Idu toliko daleko da nas percipiraju samo kroz ratne slike i onda čak retuširaju hrvatski identitet.
Njihova arogancija je nepojmljiva. Bez ikakvog nogometnog znanja, uspjeha, izobrazbe, imena, težine, iskustva – ti ljudi se usuđuju docirati, secirati, osporavati, tumačiti prošlost i sadašnjost našeg kluba.
Nažalost, i to je svijet u kojem živimo.
Svijet u kojem svatko ima pravo na mišljenje, koliko god glupo i bezvrijedno bilo.
Zato možemo poručiti tim medijima, portalima, grupama, pojedincima da možete naš Zrinjski upucati, pregaziti, baciti u provaliju, ali on će zajedno sa Ultrasima svejedno opet iznova stvoriti se u tvom dnevnom boravku na televiziji i pokazati ti srednji prst.
Jadranko Brijun
