Na čelu Matice hrvatske Mostar novi mandat i povjerenje dobila je prof. dr. sc. Ljerka Ostojić.
Ova liječnica, kluturna djelatnica i akademkinja prošle godine je izabrana i u Glavni odbor Matice Hrvatske. Ugostili smo je u talk showu Dobar, loš, zao kako bi iznijela svoja životna iskustva, preko medicine, čelnih mjesta na Sveučilištu u Mostaru te aktualnih pozicija i odgovornosti.
Samozatajna znanstvenica se na početku prisjetila i svojih sportskih dana kada je nastupala kao atletičarka uspješnog mostarskog kluba, ali ipak se život usmjerio drugačije, od gimnazije (također u Mostaru) do medicinskog fakulteta u Sarajevu i Zagrebu. Od svih smjerova specijalizacije odlučila se za fizikalnu medicinu i terapiju upravo zbog pretpostavke da se život može okrenuti u različite smjerove, a to je znanje koje se može upotrijebiti i van fakulteta, pa i bolnice. Upravo u toj struci je najviše radila tijekom rata. Uz muža ortopeda, njihovih dvoje djece su također krenuli medicinskim putem.
Za vrijeme rada u splitskoj kliničkoj bolnici, pogotovo u ratno vrijeme 1992. kada pritiže veliki broj ranjenika iz Hrvatske i BiH upoznaje i današnjeg ravnatelja SKB-a Mostar Antu Kvesića. “Ratno je vrijeme, mnogi ranjeni iz BiH dolaze bez ikakve dokumentacije, a Ante Kvesić odjednom vadi tucet uputnica, ispunjava ih i tako rješava situaciju”, prepričava dr. Ostojić.
Ostale su fine veze sa Splitom kako tvrdi naša sugovornica, ali u Mostaru se u drugoj polovici devedesetih pokreće medicinski fakultet, gdje Ljerka Ostojić sudjeluje od početka. U ljeto 1997. godine se zapošljava na fakultetu kao tada jedini zaposleni profesor ovdje, a danas je taj fakultet kadrovski zaokružen te ima odlične veze s SKB-om.
Ljerka Ostojić je jedna od tri žene u BiH koje su bile rektorice. “Uvijek sam više voljela raditi sa studentima nego u bolnici. Oni su veseli, oni su vrijedni, a mi im moramo usaditi radne navike, moraju biti spremni na rad u dvije smjene. Treba ih na neki način stumilirati kada završi predavanje umjesto da govore kako su umorni, pati im socijalni život itd., moraju biti sretni što usvajaju nova znanja. Ta krila će ih nositi kroz cijelu karijeru.”
Od rektorskih ciljeva izdvaja dobivanje međunarodne akreditacije 2016. godine što je Sveučilište izdvojilo u BiH, a također je u programu inzistirala na uvođenju novih smjerova bez obzira na uvijek financijski turbulentna vremena. Ti novi smjerovi su danas među najtraženijima kod studenata. Gošća dodaje da je trenutno oko 13 tisuća mostarskih studenata pravi ukras i potencijal grada te kako bi njihovih nestankom tj. bez Sveučilišta to bio pravi crni scenarij za ovo područje.
Kao članica BiH akademske zajednice dobiva određena prava i obveze. Tako je osnovala odbor za gerantologiju i gerijatriju tj. za starije stanovništvo kojega je kod nas i u svijetu svakim danom sve više. Starenje ne mora značiti bolesti i pad kvalitete života, kroz ove aktivnosti želi potaknuti tu populaciju ljudi na svijest o kvaliteti života.
U drugom dijelu emisije na red je došao dio životopisa koji je ispunjen kulturnim djelovanjem. Posebno je ponosna što je Mostarsko proljeće kao središnji događaj Matice hrvatske prepoznat i ušao u zavidan krug Saveza europskih festivala. Puno toga dobroga za Mostarsko proljeće je poteklo preko pokojnog maestra Vjekoslava Šuteja, koji je kao pravi prijatelj ljudi iz Matice i ljubitelj Mostara doveo mnoga poznata imena bez ikakve naknade. “Njegova plaća je bila boca crnog i boca bijelog vina”, u šali dodaje dr. Ostojić. I danas ta ostavštiva vrijedi te će tako u svibnju nastupiti poznati operni pjevač Zoran Todorovich.
Smatra i da je rat donio neke iskrivljene vrijednosti. U tim burnim vremenima nekada više ispliva snalažljivost umjesto naobrazbe. Mladi vide takve ljude i žele biti poput njih, no to vrijeme je prošlo, danas moramo ulagati u naše školovanje.
Sve ostale zanimljivosti, od specifičnih navika i ponašanja studenata medicine do restorana s čuvenom janjetinog gdje je imao želju otići Vjekoslav Šutej, kao i bogat program Mostarskog proljeća pogledajte u video prilogu emisije.