Jedina mi je ambicija da je upoznam, a ne da je otimam od sadašnje obitelji. Ako je tu blizu mene, da se družimo, kaže u svojoj ispovijesti za “Blic” Ljiljana Janković (24) koja je uz pomoć društvenih mreža traži svoju sestru bliznakinju, za koju sumnja da je jedna od nestalih beba iz rodilišta.
Njezin apel za pomoć u kojem traži svoju sestru, jednojačanu bliznakinju, za koju vjeruje da je živa, a ne, kako su iz bolnice rekli, da je umrla u inkubatoru odmah na rođenju, samo u nekoliko dana dostigao je 15.000 dijeljenja na Facebooku.
– U aferi nestalih beba u rodilištu Betanija Novi Sad, deset dana nakon rođenja su rastavili mene i moju sestru. Ukoliko netko prepozna sličnost molim vas da me kontaktira – navela je u apelu Ljiljana Janković.
| Autor :
Za postojanje svoje sestre, Ljiljana je, kaže, saznala kad je imala 7 godina.
Kako kaže, njenim roditeljima 31. ožujka 1996. godine javili su iz rodilišta da je jedno dijete, od dvije bliznakinje preminulo. Oni su tada živjeli u Sremskoj Mitrovici, ali su bebe bile u Novom Sadu jer nije bilo inkubatora.
Kada su roditelji došli u rodlište, Ljiljana tvrdi da su im odmah uručili neke papire da potpišu, a u njima je između ostalog pisalo kako će troškove pokopa, odnosno kremiranja snositi bolnica.
– Rekli su im i da sva preminula djeca u rodlištu moraju biti kremirana, da su mladi roditelji i da će imati još puno djece, kao i da se ovakve situacije događaju često – kaže Ljiljana za Blic.
Njezini roditelji, kada su došli, mislili su da ja preminula ona, jer je bila sitnija, i pošto im je bilo čudno što su izgubili krupniju bebu, tražili su da vide tijelo.
– Rekli su im da to nije praksa, da će bolnica sve srediti i da oni tijela preminulih beba kremiraju. Kada su moji roditelji godinama kasnije, mislim 2003. godine, čuli za aferu izgubljenih beba u Betaniji, shvatili su kroz razgovor s drugim žrtvama da je svačija priča gotovo u potpunosti ista. Iz te ustanove su svima na isti način objašnjavali i pravdali preminuće beba u rodilištu. Tada su podnijeli tužbu. Mama mi je kasnije rekla da je uvijek imala osjećaj da je to dijete živo, ali da se bojasla to reći – priča Ljiljana.
Istraga, kako dodaje, nije pokrenuta, podnijeli su prije dvije godine zahtjev za utrđivanje statusa novorođenog djeteta, ali nisu dobili ništa od povratnih informacija osim da je slučaj zastario, a nemaju ni papir s obdukcije, niti su roditelji vidjeli tijelo.
– Meni su ovu vijest rekli kada sam bila u osnovnoj školi i onda sam počela tražiti i istraživati. Stalno su se događale neke čudne situacije. Cimerka, koja me je jako dobro znala u raznim izdanjima, zvala bi da me pita što joj se nisam javila na ulici, a ja bih u tom trenutku bila na fakultetu. Ljudi su pričali da su me vidjeli na nekim mjestima na kojima nisam bila. To se događalo bar dva puta godišnje. Sigurna sam da je tu negdje. Ako ne u Vojvodini, onda u Srbiji ili u inozemstvu, ali je put vraća u Srbiju – nastavila je Janković.
Kada su izašli u javnost i krenuli u “prepoznavanje lika”, s obzirom da su kako kaže jednojajčane bliznakinje i zaista bi trebale ličiti, stizalo joj je dosta poruka i prijedloga za pomoć, ali konkretnih informacija još nema.
Ljiljana želi samo sastati se sa svojom sestrom.
– Jedini cilj mi je doći do nje i stupiti u kontakt. Ne bih je odvojila od njenih sadašnjih roditelja, obitelji i prijatelja, nego samo da ju upoznam i ako je među nama, da se družimo – izjavila je Ljiljana.
Udruženje roditelja nestalih beba sumnja da je u posljednjih 40 godina, lažno proglašeno mrtvim između 6.000 i 10.000 novorođenčadi. Roditelji tvrde kako imaju dokaze da su njihova djeca proglašavana mrtvim još u rodilištu, a zatim preprodavana na crnom tržištu.
