John Sullivan je 1980. godine napisao scenarij za humorističku seriju, u čijem se naslovu krije svjetonazor braće Trotter, koji smatraju kako “samo budale i konji rade”.
Upravo Sullivan izvodi numeru “Long Live Hookey Street” sa špice BBC-jeve serije, koju nam je osamdesetih otkrio noćni program Televizije Zagreb. Priča o nastojanjima Del Boya i Rodneyja iz Peckhama da se obogate preko noći, bjesomučno se reprizira godinama, što potvrđuje da je publika uvijek spremna gledati njihove urnebesne poslovne “mućke”.
“U ovo doba iduće godine bićemo milijuneri!” bio je poticajni slogan dvojice poslovnih smutljivaca iz južnog Londona, za koje je na BBC-jevoj stranici ubjedljivim glasovima gledatelja utvrđeno da pripadaju najboljoj britanskoj seriji svih vremena, odmah iza “Crnog guje”. Humoristička serija “Only Fools and Horses”, ili kako je na jugoslovenskom televizijskom tržištu prevedena kao “Mućke”, emitirana je od 1981. do 2003. godine i u periodu nešto malo dužem od dva desetljeća zapravo je snimljeno je šezdeset i pet epizoda. Deset specijalnih epizoda prikazano je između 1991. i 2003. godine, koje su nastajale kao božićni specijali.
New York Paris Peckham
Serija je na područje bivše Jugoslavije stigla preko noćnog programa “Program plus”, osmišljenog u sklopu ljetne programske sheme Televizije Zagreb, koji je trebalo da okupira pažnju onih koji nakon pola noći nisu završavali u kafićima nego pred malim ekranima. Televizija Sarajevo imala je inačicu te vrste programa, emisiju “Noć i dan”, pa je publika kroz noćne programe dobivala dašak vrhunske inozemne produkcije, među kojima su dominirale one sa BBC-ja. (“’Allo, ‘Allo”, “The Blackadder”…). Kada bi krenula uvodna špica u kojoj su se imena glumaca iz “Mućki” lijepila na etiketama, znalo se da počinje pola sata urnebesne zabave.
Upravo te etikete su simbolizirale glavnu ekonomsku aktivnost poslovnog subjekta “Trotters Independent Traders”, čiji je službeni žuti furgon na tri točka, Robin Reliant, jurio uglavnom po Peckhamu za novim poslovnim prilikama, iako su na njemu ambiciozno stajala imena dva velika grada (New York i Paris). U raspadajućem autu bi često završavale lutke na napuhavanje ispunjene plinom, kineske vojne kamere ili zaključane aktovke, čije se uputstvo za otvaranje nalazilo u njima. Od države nisu tražili ništa, jer država za njih ionako nije ništa uradila, i u tome su našli opravdanje za aktivnosti na crnom tržištu, preprodaju robe sumnjivog porijekla i neplaćanje poreza.
You plonker!
Glavni nosioci radnje bila su dva brata, debeljuškasti antitalenat za ozbiljan biznis, poznatiji kao Derek Trotter, Del Boy (David Jason), koji je pokazivao sklonost ka francuskim “niđeveze” frazama i mlađahni Rodney (Nicholas Lyndhurst), stidljivi smotani dečko s napadima savjesti i nešto malo umjetničkog obrazovanja.
Njihova majka je umrla kada je Rodney bio jako mali, a otac ubrzo otišao od kuće, pa je Del Boy nastavio brinuti o mlađem bratu. Mama je uvijek sredstvo emotivnih ucjena, pa tako Del Boy često čuje zvuk njenog okretanja u grobu ili se sjeti kako mu je rekla nešto na samrti.
Usprkos fizičkim i karakternim razlikama, njih dvojica egzistiraju u savršenoj gubitničkoj simbiozi. U socijalnom stanu nebodera Nelson Mandela, s odurnim žućkastim zavjesama i šarenim tapetama, društvo im je pravio deda, kojeg je igrao Lennard Pearce.
On je preminuo 1984. godine, pa je njegov lik “ubijen”, a u ispraznim pričama u dubokom naslonjaču užasnog peckhamskog stana u neboderu zamijenio ga je ujak Albert (Buster Merryfield), čije su rečenice uglavnom počinjale uvodom: “Kada sam ja bio u ratu…”. Drugi svjetski rat i mornarica su njegova vječita preokupacija.
Zanimljivo je da je David Jason (koji danas proslavlja 80. rođendan) lik Del Boya kreirao na osnovu susreta sa stvarnom osobom, iz vremena kada je radio kao električar. Bunda, prsten pečatnjak, debeli zlatni lanac oko vrata i egzotični kokteli s malim papirnatim suncobranima, te ravna beretka, bili su ono što je Jason vidio prilikom susreta s oportunistom Dereckom Hockleyjem.
Njegov cockney akcenat je zvučao kao da su riječi “rezane nožem”, a sva njegova odjeća je bila besprijekorna. Ponašao se kao lažni lord, po riječima Davida Jasona, koji se tog prizora nije mogao otarasti cijelog života. Hockleyjevu fotografiju je javnosti ustupila Dereckova kćer, a David Jason je rekao kako je od njega čuo brojne fraze, pa i onu o tome kako će postati milijuner iduće godine.
Glumačku karijeru Davida Jasona obilježio je lik Del Boya, na način da je bilo nemoguće gledati ga u ostalim televizijskim i filmskim ulogama a ne prisjetiti se njegovih urnebesnih situacija u “Mućkama”. Između ostalih, jedna od njegovih zapaženih uloga bila je ona u detektivskoj seriji “Frostov pristup” u kojoj je igrao naslovnog inspektora Williama Jacka Frosta. Ona mu je pomogla da se odmakne od “Mućki” i pokaže širinu glumačkog dijapazona.
Dereck Hockley
Uspone i padove braće za koju bi se po fizičkom izgledu i ponašanju reklo kako “se nisu sreli u putu”, pratila je zanimljiva ekipa iz lokalnog puba “Kobilja glava”. Bio je tu Brzi, za kojeg je Del Boy rekao kako nadimak nije dobio po tome što je brz na potezanju pištolja već zato što izgleda kao konj. Njemu bog nije podario posebnu inteligenciju, pa se komika urnebesnih scena gradila upravo na njegovom nerazumijevanju situacije i upornom oslovljavanju Rodneyja imenom Dave.
Želja za bogaćenjem bez pretjeranog rada, ogladala se u Trotterovim fascinacijama engleskim plemstvom. Događalo bi im se da se nađu u društvu lady i vojvoda, kao u petom božićnom specijalu “A Royal Flush” (1986.), kada je Rodney upoznao kćerku vojvode, a Del odlučio pomoći u ostavljanju dobrog utiska.
Nesnalaženje s ponašanjem u operi i na imanju u Berkshireu, neke su od urnebesnih scena koje su potaknule raspravu o malograđanskim preokupacijama, ali i ispraznosti života onih koji nose britanske plemićke titule i koji žive u strahu od toga da se njihovo potomstvo u odnosima približava radničkoj klasi.
Zapravo smo cijelo vrijeme u tekstu glavnog glumca “Mućki” trebali oslovljavati sa sir David Jason, jer ga je britanska kraljica, kao veliki fan serije, 2005. godine proglasila vitezom i dodijelila titulu Sir. Sr David Jason je bio iznenađen činjenicom da je među mnogobrojnom publikom bila i Elizabeta II, kraljica Ujedinjenog kraljevstva.
Ekipu iz snova su činili i tašti prodavač automobila Boycie sa suprugom Marlene, vlasnik puba Mike, zatim švercer Mickey Pearce i vozač kamiona Denzil. Iako su braća Trotter za životnim prilikama tragali jednako intenzivno kao i za ženama, na kraju su se skrasli pored Raquel i Cassandre (igrala ju je Gwyneth Strong, a na audiciji je za njenu ulogu bila i Elizabeth Hurley), dobili djecu i na koncu se ipak uspjeli obogatiti, ali i izgubiti dio imetka.
“Bonnet de douche!”, uzviknuo bi Del Boy svaki put kada bi želio reći da je nešto izvrsno, ali ove riječi na francuskom jeziku znače “Kapa za tuširanje”.
“Only Fools and Horses” su jedan od najuticajnijih sitcoma u popularnoj kulturi (situation comedy kao podžanr komedije čiji su likovi pozicionirani u jedinstvenom okolišu poput stana, kafića ili poslovnog prostora), kojeg su mnogi pokušavali imitirati. Zanimljivo je da je serija u Velikoj Britaniji, usprkos lošoj gledanosti na početku, stekla kultni status.
Nešto kasnije, epizode u premijernom emitiranju je gledalo i do 24 milijuna ljudi. 2014. godine snimljen je televizijski projekat “Becham in Peckham”, u kojem se braća Trotter susreću s nogometnom zvijezdom Davidom Beckhamom dok na tržnici pokušavaju preprodati njegovu osobnu liniju donjeg rublja s potpisom.
U projektu se pojavljuje sin Johna Sullivana, nakon što je scenarista “Mućki” izgubio život u mukotrpnoj borbi s upalom pluća 2011. godine. 2017. godine snimljen je i dokumentarni serijal “The Story of Only Fools & Horses”, koji kroz šest epizoda donosi rijetko viđene snimke iz arhive Trotterovih, uz sudjelovanje i komentar glavnih glumaca.
