Mario Mandić bio je dio sastava Specijalne jedinice Grof Dubrovnik i svoj mladi život je ostavio u Komolcu u studenom 1991. Njegovi suborci za njega imaju samo riječi hvale.
Nekoliko dana prije pogibije Mario je zvao u selo i otac je otišao u rođaka na telefon i Mario mu je rekao “a tata postoji izlaz al ja neću izać…” Tata ga je molio – Mario izađi, ako ima načina spašavaj glavu i dođi kući..
“Ma ne.. Nisam ja tata zato došao” rekao je, “da na kraju sve ostavim i pobjegnem… Ja sam došao da poginem za Hrvatsku i ako treba poginut ću….” Noć prije pogibije 11.11. Mariova majka je izašla ispred kuće i plakala, zora je već bila kažu, i digla je glavu k nebu i rekla Bogu: “Ja znam da se moj Mario neće nikad vratit, ako je Isuse to tvoja volja neka tako bude, zbogom sine moj… “
Mario je imao tek 20 godina. Pokopan je na mjesnom groblju u Ljubuškom.
Hrvatska rukometna reprezentacija je pobijedila Španjolsku 39:29 u prvom susretu Europskog prvenstva koje se održava u Njemačkoj. Matej Mandić će u svibnju napuniti 22 godine. Bio je na vratima naše rukometne reprezentacije i već neko vrijeme ga nazivaju hrvatskom golmanskom senzacijom.
Rođen je 11 godina nakon Mariove smrti, ali vrlo dobro zna za žrtvu svog mladog rođaka.
-Matej i Mario su rođaci po bakama, različitog načina življenja, različitih generacija, Mario je 30 godina stariji od Mateja. Ali, ista krv teče venama, ista ljubav za domovinu, isti odgoj u vjeri i isto srce junačko, koje kuca za obranu, čast i ponos svoga roda, kraja i naroda, kazala je Mariova sestra Marijana Vištica.
-Mario je završio svoj život obranom domovine, dao je život. Matej stasa u gorostasa, srca velikog ko cijeli Ljubuški, braneći kao i njegov rođak ponos i čast Hrvatske. Počašćena sam što potječem iz loze koja voli, ljubi i cijeni svoje korijene i svoju domovinu i što imam rođaka kojeg je cijeli svijet vidio u svoj njegovoj mladosti i snazi.
Dragi Matej, samo naprijed, uz tebe smo srcem i dušom. Proslavi svoju mladost vjerom, snagom, upornošću na ponos i radost svima nama, kao što je i tvoj rođak svojom hrabrošću ostavio u zalog svima nama, pa i tebi, ponos i srce koje je kucalo za Hrvatsku, dodala je kroz suze Marijana.
“Mario Mandić je bio hrvatski branitelj iz Ljubuškog. Bio je jedan od najvećih.
Njegov mladi rođak Matej Mandić iz Ljubuškog je bio na golu hrvatske rukometne reprezentacije i vrhunski branio.
Mandići se rađaju da bi branili Hrvatsku.”, napisao je i sažeo sve u jednoj rečenici dubrovački branitelj Braco Elezović na svom Facebook profilu.
