Izetbegović je lijepo primljen u Zagrebu. Na poziv premijera Plenkovića lagano se ušetao u glavni grad svih Hrvata iz kojeg je poručio kako su Hrvatska i Herceg Bosna sudjelovale u udruženom zločinačkom pothvatu, kako je preglasavanje Hrvata sjajna stvar, kako je sve po ustavu te je jasno dao doznanja kako neće biti nikakvog mijenjanja izbornog zakona. Usput je pojeo i popio o trošku hrvatskih poreznih obveznika.
E, sad zamislite gospodina Plenkovića kako dolazi u Sarajevo i govori kako je Alijina RBiH aktivno etnički čistila Hrvate iz Bosne i iz dijelova Hercegovine. I da kaže kako i danas to rade, ali ne ratnim zločinima već političkim i ekonomskim zločinima. I da kaže kako je u redu da Hrvati preglasavaju Bošnjake ukoliko dobiju priliku, makar ilegalnu. E vidite, to se ne može ni zamislit. Da se to i usudi učinit, gospodin Plenković bi se u Zagreb vjerojatno vratio u mrtvačkom sanduku. Ili vreći.
Bakir će se u Sarajevo vratit letom u prvom razredu sa smiješkom na licu jer premijer susjedne zemlje koji bi trebao državnički stati za svoj narod u BiH pred šuti kao zaliven, a izjave bez ikakve težine i smisla proizvodi kao na pokretnoj traci te reciklira one koje su u opticaju već 20 godina. I to je jedan od razloga, a možda i temeljni, zašto nema ni izbornog zakona, a ni hrvatskog entiteta u BiH. Jer, čim hrvatski predstavnici iz BiH ili RH učine jedan korak naprijed po pitanju Hrvata u BiH, a korak naprijed je bio dolazak Dodika, potrude se čim prije napraviti i dva koraka unatrag, očekujući prateći pljesak dijela međunarodne zajednice kojem se treba dodvoriti.
Čovića nije potrebno ni spominjat u ovom kontekstu. On je tek promatrač. Tiho promatranje mu je core business već dva desetljeća.
Summa summarum sastanka: hrvatski predstavnici žele predstavit situaciju kao onu u kojoj brane Hrvate u BiH na sve načine. Zapravo nas brane pištoljem na vodu u kojem nema ni kap vode. Cijenu ovakvih političkih improvizacija (fijaska) opet plaćamo mi, Hrvati iz BiH, jedini narod u Europi koji ne može birati vlastite političke predstavnike i jedini narod na svijetu koji je u 20 godina gotovo prepolovljen bez holokausta ili kuge. A bome i jedini narod čiji premijer poziva čovjeka koji je odgovoran za sve to i još ga časti novcima onih kojima je Bakir oteo ljudska prava. I još mu šuti na izjave zbog kojih bi bio deportiran prvim letom da ih je rekao u Washingtonu, Jeruzalemu ili Beogradu komentirajući Amerikance, Židove ili Srbe.
