Svoj ciklus slika “Rolling stones” cijenjeni mostarski slikar hiperrealist Marin Topić obogatio je skulpturama genijalne umjetnice Sofije Naletilić, poznate u narodu kao Baba Penavuša.
Dosad je Topić naslikao četiri slike iz tog ciklusa, a namjerava još barem desetak kako bi mogao prirediti veliku izložbu Naletilić – Topić u čast te famozne širokobriješke umjetnice, koja je potkraj svoga života doživjela velika priznanja i od svoje struke. Dovršetak slike kralja Tomislava, na kojoj skulptura Babe Penavuše stoji na Neretvi, bio je povod za ovaj razgovor koji je trebao biti najvećim dijelom posvećen umjetnosti ovih dviju karizmatičnih i nadasve zanimljivih osobnosti.
Međutim, kad se radi o Topiću, priča obično skrene na drugi kolosijek, pa je tako bilo i ovoga puta. Kulturu i umjetnost zasjenila su povijesna i aktualna politička previranja u našoj zemlji.
Večernji list: Povod za ovaj razgovor je, uz ostalo, i ciklus slika “Rolling stones”, koji ste posvetili naivnoj umjetnici iz Širokog Brijega Sofiji Naletilić, u narodu poznatijoj kao Babi Penavuši. Spoj njezine i vaše umjetnosti dovodi do remek-djela, u što smo se mogli i uvjeriti. Otkud ideja za jedan ovakav umjetnički pothvat?
– Kad je Baba Penavuša bila najpopularnija, ja sam bio u Njemačkoj, poslije u Americi. Ali sam o njoj mnogo čuo, bila je originalna i imala puno uspjeha. Počela se baviti umjetnošću u 64. godini i samim tim je fenomen. Pred sam rat dobila je nagradu od vrhunskih umjetnika. Tek sam je uspio upoznati u ratu. Baba je bila u izbjeglištvu u Trogiru, a tu je bila Maja Galić, Širokobriježanka koja me je i upoznala s njom. Ja sam obožavao Babu Penavušu i njezinu umjetnost. Kad sam je otišao posjetiti u hotel, vidim Baba, legenda, sjedi i puši u sobi te “dilja” neko drvo. Ja je upitam: “Što ti je to, Baba?”, a ona će: “Ptica se odmara na plaži.” I, stvarno, ptica stavila krila ispod glave i odmara. Meni je to bilo genijalno. Tada je meni sinula ideja i ja joj kažem: “Baba, ovo bi bilo idealno za ovo moje kamenje ‘Rolling stones’”, a ona će: “Slikaj, što te briga.” I tako sam upoznao Babu i ta ideja tinja u meni od tada. Ali, kako je bio rat, ja nisam slikao 10 – 15 godina. I nakon 30 godina intenzivno sam se počeo baviti ovom idejom posudivši od fra Ante Marića nekoliko skulptura. On je jako zaslužan za to što sam počeo slikati.
Večernji list: Objasnite mi ulogu fra Ante Marića u tomu.
– Fra Ante je veliki zaljubljenik u umjetnost i on je otvarao vrata alternativcima u umjetnosti. On je otkrio i Babu Penavušu i mene. Kako? Tako što je organizirao moju prvu i prvu izložbu Babe Penavuše u Širokom Brijegu za Susrete hrvatske katoličke mladeži. Tada bi se na Brijegu skupljalo mnoštvo svijeta, tako da je na mojoj prvoj izložbi bilo oko 30.000 ljudi. Isto toliko i na Babinoj, a nije bila zajednička. To je bilo negdje 1982. godine u franjevačkom samostanu na Brijegu. I baš sam zvao fra Antu prošle godine i ponudio mi je četiri Babine figure: Pijevca, Kornjaču, Kugaša i Sovu. U Babe ima figura “Majmun koji puši”, ali ga nisam mogao povezati s Hercegovinom pa ga nisam radio, ali je isto genijalan. A od fra Antina brata Stipe Marića posudio sam Kralja Tomislava. To izgleda tako moćno da sam se oduševio. Odmah sam ga vidio kako stoji na Neretvi na oblutcima, gdje se savršeno uklapa.
Večernji list: Ispalo je pravo remek-djelo moderne umjetnosti?
– Apsolutno.
Nastavak intervjua možete čitati u tiskanom izdanju vecernjeg lista.
