Naslovnica Hercegovina Marin Topić: Ovo je doba Vase Ladačkog-Sve je im’o, ništa im’o nije

Marin Topić: Ovo je doba Vase Ladačkog-Sve je im’o, ništa im’o nije

Poznati mostarski slikar Marin Topić (63) ove dane izolacije najviše provodi u stanu za štafelajem stvarajući nova umjetnička djela. Premda je i sam narušenoga zdravlja, redovito u ranim jutarnjim i večernjim satima prošeta svoju “turu” po gradu, održavajući barem malo kondiciju.

Kaže da mu izolacija i ne pada toliko teško jer je to njegov uobičajeni životni tempo. Međutim, ne krije rezignaciju s odlukama da se ljude, pogotovo djecu i starije osobe, drži zatvorene u domovima. S ovim uvijek živopisnim sugovornikom razgovarali smo o mnogim temama, ali nam je okosnica razgovora ipak bio koronavirus, koji nam ovih dana svima kroji svakodnevicu.

Večernji list: Marine, što radite, kako se ponašate u ovo doba koronavirusa?

– Radim ono što sam uvijek radio, ujutro prošetam, pa slikam, pa onda opet prije ovog “milicionarskog sata” ponovno prošetam i to je to. Samo mi nedostaje sport na televiziji pa me to dodatno deprimira.

Večernji list: Kako u ovo vrijeme pronalazite inspiraciju za slikanje i stvaranje novih umjetničkih radova?

– Nema ovdje inspiracije. Otkako sam ponovno počeo slikati, a ima tome dosta vremena, desetak sati dnevno praktički slikam. Ovo je za mene normalno stanje. Ja sam u izolaciji od 2006. godine, kada sam ponovno počeo slikati, tako da ja svaki dan moram uzeti kist u ruke. A što se tiče koronavirusa, ovo sam preležao prije pet godina, samo sada ne pijem i ne pušim. I tada je gripa harala i umalo nisam umro jer mi se nakupila voda u plućima i nastala aritmija i sve što ide s tim. Ali za razliku od tada, novine i općenito mediji nisu pisali o tome, a tada je bilo više ljudi ovdje u bolnici nego danas.

Od svake gripe u svijetu oko 14 posto otpada na koronavirus koji napada pluća i respiratorne organe i to nije ništa novo. Nego svjetskim moćnicima tada to nije bilo aktualno i zanimljivo.

Večernji list: Mislite li da je ova situacija prenapuhana ili je treba shvatiti maksimalno ozbiljno?

– Ovo je, po mom mišljenju, možda i najveća prijevara u posljednjih dvije tisuće godina. Ako čovjek to promatra politički, onda je to borba Kine, SAD-a i Rusije oko novog svjetskog poretka. Mi, male zemlje, i mali narodi na to padamo. Također, stradale su i ove anglosaksonske zemlje jer kineska civilizacija ipak traje 5000 godina više od zemalja Europe, a pogotovo SAD-a. Nikad ljudska civilizacija i čovječanstvo općenito nisu bili na nižim granama kao u ovo vrijeme. Sve vrijednosti na kojima se temeljila civilizacija, pogotovo zapadnih zemalja, neutralizirane su. Pa i sam naš biskup Ratko Perić neki dan opominje kako se u svijetu godišnje izvrši 50 milijuna pobačaja, a da nitko okom ne trepne, a imamo situaciju da se svijet trese od koronavirusa. Čovječe, kamo ideš?
Večernji list: Znači, u igri mačaka stradaju miševi?

– Možda je bolje: kada se slonovi tuku, mrave izgaze, ali to je svejedno u konačnici. Evo, navest ću nekoliko primjera. Ne može biti da virus dođe prije do Mostara nego do Pekinga i Šangaja ili do Hong Konga. Znači, prije je obišao cijeli svijet nego u zemlji iz koje je potekao. I to se događa svake godine. Ozbiljni doktori i epidemiolozi u razvijenim državama govore u prilog ovome i tvrde da se radi o bolesti kao i svakoj drugoj i da je treba tako liječiti. Pogledajte primjer Švedske, a evo i predsjednik Hrvatske Milanović na tom je tragu pa se mnogima ne sviđa što i kako govori.

Večernji list: Znam da niste stručnjak za ove stvari, ali, po vašem mišljenju, do kada će ova pošast i histerija oko nje trajati?

– Ovo maksimalno može potrajati do prve neisplaćene plaće. I onda ide socijalni bunt i dolazak komunizma. Zavladat će komunizam, ali u zapadnim zemljama. Sve što se primijeni u SAD-u, primijenit će se i u zapadnoj Europi, a što se tiče nas ovdje, mi svakako ne postojimo. Mi živimo od novca koji nam daju moćnici sa Zapada. Njima je svejedno što će se ovdje događati. Naši čelnici samo kopiraju što rade ovi u zapadnim zemljama.

Večernji list: Slijede li dobar primjer? Je li, po vama, rješenje u samoizolaciji i smanjenju društvenih kontakata?

–  Ma to je katastrofa, čovječe. Kakva samoizolacija! Oni prave virtualni svijet. Druženja su nam virtualna, mise su postale virtualne, sakramenti također… eto što smo doživjeli. Pa u doba najvećih epidemija, kuge i kolere, mise su se održavale. I sad nam ovi virtualni znanstvenici govore da ćemo se morati naviknuti živjeti s ovim.

Večernji list: Niste nimalo optimistični. Što nam slijedi poslije ovoga?

– Katastrofa. Imat ćemo jedan posto ljudi još bogatijih, a 99 posto će biti sirotinja. Evo, pripremaju ukidanje živoga novca, a ukidanjem živoga novca totalno se gubi sloboda i čovjek postaje jedan običan broj. Gledam neki dan intervju Billa Gatesa koji vodi sve ovo i koji poručuje da će se svih sedam milijardi ljudi na Zemlji morati cijepiti protiv ovoga virusa. Jedno cjepivo po jedan dolar – to je sedam milijardi dolara. Pa vidi, molim te! On je izmislio tu koronu i sad bi se bogatio na njoj. Pa ne može čovjek biti jači od prirode. Kad je god čovjek mislio da je jači od prirode, ona je uzvratila udarac. Jer je uvijek stvoritelj jači od stvorenja. I kad se god čovjek uzoholi i počne promatrati svijet antropološki, dolazi do katastrofe.

Večernji list: To pokazuje i koliko smo bili spremni na ovakvo nešto. Svaki dan bombardiraju nas novim informacijama te govore da se trebamo ponašati ovako te onako, nema zajedničkog stava.

– Ja, koji uvijek govorim što mislim, premišljam se trebam li govoriti što mislim ili se zezati. Jer kompletna demokracija je uništena i ukinuto je pravo govora i mišljenja. Mediji igraju najlošiju ulogu od povijesti čovječanstva. Gori su od svih medija u komunizmu. Današnji mediji, a poglavito u nas, gori su nego što je nekoć bila Pravda u Moskvi.

Večernji list: Kako to objašnjavate?

– Pa zato što rade za kapital. To su ovi tzv. mainstream mediji. Što to uopće znači? I oni svi prenose jednu te istu vijest. Nema više ni slobodnog novinara ni slobodnog medija.

Večernji list: A što je s kulturom i umjetnošću općenito, kako se nose s ovim?

– Pa kultura i umjetnost ne postoje odavno. Posljednja je bila u doba renesanse i možda malo za vrijeme baroka.

Večernji list: Ali vi ipak slikate, radite, postoji interes?

– Pa slikam radi sebe i živaca, kakva umjetnost! Gdje to ima? Pogotovo kod nas. Mi nemamo ni institucije kulture koje bi se trebale baviti kulturom. Nemamo ni ministarstvo. Uostalom, koga danas briga za umjetnost? Ovo je borba za opstanak. To vam je isto kao u onom skeču Nadrealista. Dok se po sobama vodi obiteljski rat, onaj uzeo knjigu na kauču i čita, priprema se za ispit, što njega briga. Ovo je borba za goli život, kome je do slike ili pjesme!

Večernji list: Pa što nam preostaje, kazali ste da ne trebamo pratiti medije, pa onda je bolje da se vratimo knjigama, čitamo i slušamo glazbu?

– Hvala Bogu, prije je napisano dobrih knjiga, naslikano dobrih slika i snimljeno dobre glazbe. Od ovih novih ostat će jedna pjesma ili pokoja dobra slika. Inače, umjetnost 20. stoljeća bila je dekadentna i europska umjetnost skončala je između dva svjetska rata. Klasično slikarstvo već su ukinuli početkom 19. stoljeća.

Nigdje veće zezancije nema ni u jednoj profesiji kao u slikarstvu. Svaka budaletina danas može slikati, “k’o fol” on apstrakciju izmislio. Vidi, molim te, on je apstraktan! Pa, evo, sad su i u medicini izmislili apstrakciju pa će nam apstraktni ljudi odlučivati o medicini. Kod nas već imate ovaj kvazikrizni stožer koji je preuzeo zakonodavnu, ustavnu i izvršnu vlast. Halo! Krizni stožer koji nije ni tijelo uprave, kamoli da je nešto drugo.

Večernji list: Kad smo kod Stožera, može li se usporediti ova situacija s ratnom koju smo preživjeli?

– Može po strahovima. Slična psihoza vlada u zraku, ali ovo je puno gore.

Večernji list: Dobro je dok ima hrane, vode i struje?

– Ovo je doba Vase Ladačkog, sjećate se one pjesme? “Sve je im’o, ništa im’o nije” ili one “Džaba vam novci, moji sinovci”… Najbolje će proći oni koji nemaju novca, nemaju što izgubiti. Samo čekamo burzu u New Yorku da objavi da dolari ne postoje. I ovo je borba za prevlast na internetu… Amerike, Rusije i Kine koja je lansirala G5. Živa te naprave preko žice.

Večernji list: I vi ste se preselili na internet, imate svoju stranicu, a slike izlažete preko weba?

–  Neki dan sam naučio i poruke slati, možete mislit’, a bježao sam od toga koliko sam god mogao. Ali, što ćete, morao sam se uklopiti. Bježao ti, ne bježao, kad su oni jači od tebe. Ovo je borba s nevidljivim protivnikom. Samo je kod nas Bruce Lee zaštitnik borbe protiv koronavirusa. I paradoksalno je da će, ako se ovako i dalje nastavi, slogan Svjetske zdravstvene organizacije
(WHO) biti “Za dom spremni”. Evo, i predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen svakoj osobi iznad 65 godina prognozira da neće iz svojih domova izlaziti godinu dana dok se ne pronađe cjepivo. E, sad zamislite kako je starijim ljudima, a i ja se bližim toj kategoriji, imam još dvije godine do 65. Dok prođu mjere zabrane, i ja ću završiti u karanteni. Kako je ovoj djeci koja nisu mjesecima sunca vidjela? A zamisli ove naše dužnosnike, od kojih neki imaju plus 75. E, oni će i ovo preživjeti. Njima ništa ne može biti. Oni bi radili i do 108. godine da mogu.

Večernji list: Ipak, stariji se ne daju tako lako?

– Pa oni i vladaju svijetom. Pogledajte, Papa ima 83 godine, Trump 74, ide mu još jedan mandat, Biden ima 77 godina… Pogledajte vi te mladosti. I oni su kao zabrinuti za čovječanstvo i oni će nas voditi. Predsjednik najmoćnije države svijeta i poglavar najmnogoljudnije religije imaju po osamdeset godina. Pa, Isus je svoju misiju završio s 33. Sve lidere treba ograničiti na 40 godina, a ove iznad 70 ne treba birati ni za predsjednike kućnog savjeta. Kod nas bi Manolić i danas dobio izbore da se kandidira.

Večernji list: Možda je problem u mladima, u njihovoj nedovoljnoj ambiciji?

– O kakvoj ambiciji govorite? Oni su mlade samo iskoristili, da izginu u ratu umjesto njih, a u drugoj fazi ih rastjerali.

Večernji list: A što ćemo s nogometom, s vašom omiljenom strašću koja je pala u drugi plan?

– To mi jako nedostaje.

Večernji list: Je li bilo pretjerano da Mbape vrijedi 200 milijuna nečega?

– Pa, ne plaća ga u zlatu. Plaća ga papirinama, koje su virtualne. Ključna rečenica je Dragana Čovića od neki dan, kad su dijelili ovu sitnu lovu od 300 milijuna eura, koji je rekao da bi nam trebale još tri milijarde da bismo komotno mogli prevladati krizu. I u pravu je. To je svakako opljačkana virtualna lova koja u biti i ne postoji. Njima je tri milijarde ništa, a nama je veliko. Mi smo mali i ne možemo tu ništa. Još nas zatvorili u kuće k’o budaletine. I samo nedostaje da nam ugase ove društvene mreže, gdje bi nam kraj bio!

Večernji list: Što bi bilo da nam zatvore taj tzv. prozor u svijet?

– Što više informacija, manje znaš. Jedino nam je humor ostao kao spas da se možemo zezati na svoj račun.

Večernji list: Možete li poslati poruku čitateljima, nešto pozitivno za kraj ovoga razgovora?

– Nema ništa pozitivno. Jedino u što ja vjerujem je Isus Krist i da Bog postoji. I to je jedino za što se čovjek može uhvatiti.