17.9 C
Mostar
Četvrtak, 28 ožujka, 2024

Mario Knezović: Nastojimo da to što smo uradili govori za sebe, kad nas ne bude

Peti album mostarske grupe Zoster se već neko vrijeme željno iščekuje, kako u Hercegovini, tako i u Sarajevu, Zagrebu i Beogradu. I premda znaju da je to tako, ovaj bend se nigdje ne žuri, već se novi album obično pojavi kad su “oni zadovoljni s njim”. Vjerojatno im se takva flegmatičnost oprašta jer svaki put iznesu nešto novo, uzbudljivo i vrijedno čekanja. U međuvremenu, mostarska petorka oduševljava svojim nastupima, kojih ima napretek. Frontmena Maria Knezovića uhvatili smo netom prije odlaska na Europsku mini-turneju, da nam otkrije nešto o novom albumu, o sebi te o počecima grupe Zoster koja postoji već impresivnih 20 godina.

- Oglas -

Razgovarao: Goran Šutalo, Hrvatski Medijski Servis

– Večeras idem za Nizozemsku, pa u Njemačku i Belgiju… Kad se vratimo, trebali bi izbaciti singl – pa drugi, treći, i onda ide album. Mi sami dajemo tempo i odlučili smo da nećemo ništa objaviti dok ne budemo zadovoljni. A s novim materijalom smo zadovoljni, na albumu je 10 pjesama i bit će zanimljivo. I kad to bude gotovo idemo svirat, i koncertno će to bit drugačije, i najvažnije je da uživamo u tome, da tražimo stalno uzbuđenje i da ne radimo po matrici. Do sad smo radili albume i radili najavne singlove, ali smo ih uvijek izbacivali u komadu. Volimo radit albume jer volimo imati tu jednu širu sliku. Nije to stvar jedne pjesme.

Zoster se stilski mijenja iz albuma u album, kako glazbom, tako i tekstovima. U početku pjesme nisu bile toliko ozbiljne, štoviše bile su rasterećene i teško je usporediti prvi album sa zadnjim.

Kad gledaš zvuk i poetiku, ta 4 albuma su kao 4 različita benda. Teško mi je to sagledavat jer sam unutra, ima neka poveznica između svih tih albuma ali su oni po zvuku i po svemu drugačiji. I to jest nekakva naša vizija – da možemo oprostiti sebi. To je najvažnije, tako možeš ići dalje. Tada smo radili ono što smo mislili da je trebamo i sad radimo ono što mislimo da trebamo, i uvijek se vodimo za tim. I danas bi sigurno to drugačije radili nego onda, ali nije to bit, bit je u donošenju odluka. To nije ništa na što bi se mi vezali i čega bi postali taoci. I možeš primijetiti kroz albume da smo se uvijek namjerno odmicali od onoga što smo prethodno uradili.

- Oglas -

Kako je to tada izgledalo, kada ste tek osnovali bend?

Imao sam bend prvo u srednjoj školi koji se zvao Norme, to je bilo 96-te, 97-e… I nije nam ništa bilo teško, nosili smo pješke kroz cijeli grad instrumente, pojačala, bubnjeve, tražili prostore… Onda sam ja otišao na faks u Zagreb, ispisao se i kad sam se vratio napravio sam Zoster. Puno ljudi je prošlo kroz njega ali ova petorka je za sad standardna.

- Oglas -

Tko su tada bili tvoji uzori?

Moja prva ljubav kada sam imao 13-14 godina bili su Guns’n Roses i Nirvana. U srednjoj školi su neki uzor bili Nitkovi. Oni su bili autorski bend, generacijski stariji i po svemu iskusniji.

Kasnije nisam bio fan ničega nego sam više muziku gledao kroz autore i njihov opus. Uzmeš Arsen Dedića i u njegovom opusu imaš čitav jedan život, to nije čovjek od 2 pjesme. Tu su i Leonard Cohen, Nick Cave, Bob Dylan… Međutim, nikad nisam znao tuđe pjesme skidat i uvijek mi je bilo lakše radit svoje.

Na koji način radiš pjesme, odakle kreneš?

Zavisi kako pristupaš tome. Melodija i tekst su temelj na kojem kasnije gradiš. A kako ćeš to interpretirat, a capella, sa gitarom, samo sa ritmom, zavisi od ambijenta. Nabavio sam neke stare sintesajzere, zadnji album je rađen na njima i sad me to fascinira… Drugačije je. Već dugo sam na synthovima. Napravim pjesme i onda sa bendom radim aranžmane i bavim se zvukom. I onda jednostavno to čuješ, bez ikakve računice, i znaš jeli dobro ili nije.

Koga od domaćih autora simpatiziraš danas?

Meni je super bio Goribor, recimo. Ima ih puno, Vojko V je super… Ali naravno, ima puno dobrih bendova i izvođača i autorske muzike, koja je opet iskorak i nije rađena po nekoj matrici. Ovdje se općenito slušaju stvari stare 40-50 godina, i to se smatra modernom muzikom, i ona je većinom u eteru.

Koliko treba vremena proći da se u BiH može uspjeti sa glazbom? Talenta očigledno ima, čak troje mladih ljudi iz Hercegovine je oduševilo svojim nastupima na hrvatskom Voice-u, od kojih je jedan i pobijedio.

U BiH stvari puno bitnije od toga još ne funkcioniraju, to je još daleko. Ima važnijih stvari, a kad se one riješe i ovo će doći na svoje. Ali ti showovi meni nisu nikakva referenca, da li to netko može iskoristiti za svoju muziku, ne znam. Ali je to potrošno, bude jednu godinu i onda iduću godinu idu drugi. Talenti sami po sebi mi ništa ne znače, to je pase.

Postoji li razlika između publike u Hrvatskoj, BiH i Srbiji? Čini se da ste u Srbiji najviše iščekivani?

Fascinantno je da smo prvi put u Beogradu svirali 2009., pa onda 5 godina nismo svirali i imali smo koncert 2014. u Domu omladine. Tisuću ljudi je došlo, sve pjesme su pjevali, od prve do zadnje… A tamo nemamo ni promotora ni izdavača, i ljudi su svojevoljno došli jer su htjeli. I to je nešto što se ne može platiti. I taj put je teži ali i slađi jer dobiješ ono što je.

U Srbiji je drugačiji pristup, muzika se ozbiljnije doživljava. U Hrvatskoj je to industrija, Zamp na neki način financira uopće muziku u Hrvatskoj i ljudi od tog ozbiljno žive. Mi stvaramo iz potrebe i to nam nije biznis. Zato i nismo napravili puno, u 20 godina 5 albuma, ali nastojimo da kad nas ne bude da to što smo radili govori za sebe./HMS/

- Oglas -

Povezani članci

Ostanite povezani

25,468ObožavateljiLajkaj
416SljedbeniciSlijedi
1,170PretplatniciPretplatiti
spot_img
spot_img
spot_img
spot_img
spot_img
spot_img
spot_img
Mostar
raštrkani oblaci
15.5 ° C
15.9 °
15.5 °
55 %
6.7kmh
40 %
Čet
14 °
Pet
18 °
Sub
20 °
Ned
19 °
Pon
20 °

Najnovije

spot_img