Marko Ćubala kadet je HŠK Zrinjski, momčadi koja je ove sezone uvjerljivo osvojila prvenstvo BiH. Marko za naš otkriva kako je bilo tijekom sezone, ali i čemu se nada u budućnosti.
Za početak čestitke na naslovu.
“Hvala Vam na čestitkama”.
Kakvi su osjećaji kod tebe nakon osvajanja ove titule?
“Osjećaji su sjajni, od početka bilo je jako teško i to potvrđuje podatak da nitko prije nas u klubu to nije ostvario, jako smo sretni zbog titule i nadamo se zajedničkom proslavljanju”.
Ima li treme pred subotnju utakmicu i dodjelu medalja?
“Pa treme nema, utakmica kao i svaka druga. Mi ćemo dati sve od sebe i pokušati doci do pobjede kao i u svakoj utakmici do sada. Svi naravno jedva čekamo dodjelu medalja i pehara i jako smo uzbuđeni što se toga tiče i nadamo se nakon dobro odigranih 90 minuta preuzeti nagrade i radovati se zajedno”.
Sezona je bila duga i teška. Koje trenutke ćeš ipak posebno pamtiti iz ovog prvenstva?
“Mogu reći da je tu bilo dosta trenutaka za pamćenje koliko dobrih toliko i loših, puno smo toga prošli zajedno i ovo iskustvo i ovu sezonu nikada neću zaboraviti. Poseban trenutak koji će mi ostati u sjećanju jeste pobjeda protiv gradskog rivala 5:0”.
Kako je inače bilo igrati sezonu bez gledatelja na tribinama?
“Unatoč svim zabranama zbog ove situacije s koronom tijekom čitave sezone bilo je dosta gledatelja koji su tu bili uz nas i penjali se na zidove da bi nas pratili, naravno to nije način na koji smo zamišljali u početku ali možemo reći da nam je takva podrška dosta značila”.
Dijete si grada i Zrinjskog, pa što tebi znači klub čije boje braniš?
“Klub čije boje branim i čiji dres nosim jako mi puno znači. U ovom klubu sam od malih nogu i jedan sam od rijetkih koji su i dan danas ovdje. Čitavo djetinjstvo sam proveo u njemu i on toliko toga predstavlja za mene”.
Kako provodiš slobodno vrijeme, ako ga uopće imaš?
“Slobodnoga vremena nemam baš puno. Uz svakodnevne treninge također pohađam gimnaziju Mostar, teško je uskladiti to dvoje radi obostranih obaveza ali se snalazim, zahvalan sam profesorima u školi, a najviše mojoj razrednici na razumijevanju koje imaju radi mojih nogometnih obaveza”.
Kako tvoja obitelj gleda na igranje i treniranje nogometa?
“Moja obitelj je moja najveća podrška, od početka su bili uz mene i zahvaljujem im na tome i također bez njih ništa ovo ne bi bilo moguće”.
Imaš li neku želju koju bi htio ostvariti u budućnosti?
“Kao i svi naravno imam neke svoje zelje i ciljeve, koje od njih će se ispuniti to ćemo vidjeti ali zasigurno najveća želja mi je jednoga dana zaigrati za prvi tim Zrinjskog”.
Za kraj poruka našim čitateljima?
“Šaljem srdačne pozdrave svim čitateljima i zahvaljujem se na podršci tijekom čitave sezone”.
HERCEGOVINA.in
