Masna jetra većinom ne uzrokuje tegobe ili uzrokuje samo bol pod desnim rebrenim lukom zbog povećanja jetre. U bolesnika sa cirozom jetre dolazi do anoreksije, slabosti, umaranja, ponekad do mučnine i povraćanja.
Masna jetra
Nealkoholni steatohepatitis (NASH)
Ciroza jetre
Zaključak
Masna jetra
Glavni uzroci nastanka masne jetre jesu debljina, alkoholizam ili šećerna bolest.
Masna jetra (steatosis hepatis, steatoza) posljedica je nakupljanja masti u jetri koja prelazi 5% ukupne težine jetrenog tkiva. Masnu jetru uzrokuju brojni urođeni i stečeni poremećaji metabolizma masti. Uzročnici nastajanja mogu biti:
lijekovi i toksini (alkohol, kortikosteroidi, kontracepcija)
prehrambeni uzroci (debljina, šećerna bolest, gladovanje, poremećaji metabolizma masti, bolesti gušterače, upalne bolesti crijeva)
nasljedne bolesti (cistična fibroza, galaktozemija, Wilsonova bolest)
virusne bolesti (hepatitis C).
Glavni uzroci nastanka masne jetre jesu debljina, alkoholizam i šećerna bolest. Masna jetra je dugo smatrana benignim neprogresivnim stanjem (koje ne napreduje u bolest) međutim nova saznanja pokazuju da steatoza može biti vrlo ozbiljna i dovesti do ciroze jetre.
Klinička slika Masna jetra većinom ne uzrokuje tegobe ili uzrokuje samo bol pod desnim rebrenim lukom zbog povećanja jetre. Najčešće se dijagnosticira ultrazvukom trbuha i laboratorijski povišenim vrijednostima jetrenih testova. Često je umjereno povišen ALT (3-4 puta). AST je kod nealkoholne masne jetre uvijek niži od ALT-a. Ponekad je prisutno povišenje GGT i ALP. Ultrazvukom se pokaže uvećana, svjetla jetra. Ponekad su promjene žarišne što predstavlja dijagnostički problem u razgraničavanju prema malignoj bolesti. U slučaju trajno povišenih transaminaza (AST, ALT) potrebno je učiniti biopsiju jetre.
Liječenje Liječenje ovisi o uzroku, no treba napomenuti kako ne postoji specifična farmakološka terapija ovog stanja. Kod većine bolesnika korisno je smanjenje tjelesne težine i prekid uzimanja tvari koja je dovela do masne jetre, što dovodi do poboljšanja nalaza. Nadalje, neophodna je tjelesna aktivnost, provođenje dijete, izbjegavanje nepotrebnih lijekova te regulacija šećera u krvi. Očekuje se da će mapiranjem genoma i novim saznanjima o metabolizmu, utjecaju inzulina i povezanih hormona doći i do razvoja specifične terapije.
Nealkoholni steatohepatitis (NASH)
Nealkoholni steatohepatitis se najčešće javlja u pretilih žena srednje dobi, kod inzulin neovisne šećerne bolesti i povišenih masnoća u krvi.
NASH je jetrena bolest koja na jetri radi promjene koje odgovaraju alkoholnoj bolesti jetre, a pojavljuje se u osoba koje ne konzumiraju alkohol. Danas se pretpostavlja da je NASH uzrok većine ranije uzročno nejasnih ciroza jetre. Koliki je to javnozdravstveni problem možemo predstaviti činjenicom da se u SAD-u očekuje 4 milijuna ljudi sa cirozom uzrokovanih NASH-om. Rizični faktori za NASH dijele se u dvije kategorije: lijekovi i toksini, nasljedni i stečeni poremećaji metabolizma. NASH se najčešće javlja u pretilih žena srednje dobi, kod inzulin neovisne šećerne bolesti i povišenih masnoća u krvi.
Klinička slika NASH je u većine bolesnika bez tegoba i najčešće se dijagnosticira slučajno, tijekom laboratorijskih analiza krvi u sklopu sistematskog pregleda. Bolesnici se ponekad žale na umor, malaksalost, bol pod desnim rebrenim lukom. Učestalo se nađe povećanje jetre i rjeđe slezene. Nedvojbeno je dokazano da NASH ako se ne liječi dovodi do ciroze jetre.
Liječenje Nema specifične terapije za NASH. Pokušava se sa boljom kontrolom tjelesne težine i poremećaja masti i šećera uz izbjegavanje potencijalno toksičnih lijekova. Ohrabrujući rezultati u kontroliranim skupinama postignuti su ursodeoksikolnom kiselinom, metronidazolom i glutaminom.
Ciroza jetre
U bolesnika sa cirozom jetre dolazi do anoreksije (gubitak teka i gubitak tjelesne težine), slabosti, umaranja, ponekad do mučnine i povraćanja.
Ciroza je kronična jetrena bolest koja dovodi do promjene u građi jetrenog tkiva, krvnih žila i stanica jetre što može rezultirati žuticom, povišenjem tlaka u venskom sustavu jetre, pojavom slobodne tekućine u trbušnoj šupljini (ascites), poremećajem svijesti i zatajenjem jetre. Uzroke jetrene ciroze dijelimo na sljedeće kategorije:
Virusni hepatitisi (B, C, D)
Metaboličke bolesti (hemokromatoza, Wilsonova bolest, cistična, fibroza, galaktozemija, porfirija)
Bolesti žučnih vodova (opstrukcije žučnih vodova kamencima, tumorom i sl., PBC, PSC)
Smetnje u odvođenju venske krvi (zatajenje desnog srca, Budd-Chiarijev sindrom)
Lijekovi i toksini
Imunološke bolesti
Ostali uzroci (NASH, sarkoidoza)
Klinička slika U bolesnika sa cirozom jetre dolazi do anoreksije (gubitak teka i gubitak tjelesne težine), slabosti, umaranja, ponekad do mučnine i povraćanja. Učestalo se javlja vrućica što predstavlja i dijagnostički problem zbog potrebe da se isključi izvor infekcije. Vrućica je najčešće stalna sa blago povišenom temperaturom. Zbog brojnosti i složenosti simptoma kod ciroze jetre pokušat ćemo ih složiti prema organskim sustavima.
Probavni sustav: zadah iz usta, povećanje zaušnih žlijezda, varikoziteti (proširenja krvnih žila) probavnog sustava sa posljedičnim krvarenjem, ulkusi želuca i duodenuma.
Krvotvorni sustav: poremećaji zgrušavanja, anemija
Plućni sustav: zaduha, cijanoza (plava usta), batićasti prsti, izljev u prsištu.
Kardiovaskularni sustav: izljev u srčanoj ovojnici, ubrzan puls, hipotenzija (pad tlaka), razvoj srčane bolesti.
Bubrezi: zadržavanje soli i vode te zatajenje bubrega sa visokom smrtnošću.
Neurološki sustav: poremećaji svijesti i periferni neurološki poremećaji.
Kožne promjene: žutica, crvenilo dlanova, paukoliko proširene krvne žilice, promjene na noktima, Dupuytrenove kontrakture, gubitak dlakavosti.
Mišićno-koštane abnormalnosti u vidu gubitka mišićne mase, učestalih hernija, osteoporoza.
U sustavu žlijezda sa unutarnjim izlučivanjem događaju se brojne promjene koje dovode do feminizacije, gubitka libida, impotencije, smanjenja testisa, gubitkom menstruacije, neplodnošću i pojavom šećerne bolesti koja se u bolesnika s cirozom jetre liječi tabletama a ne inzulinom.
Liječenje U slučaju jetrene bolesti bez pojave tekućine u trbuhu i krvarenja uzročna terapija može biti jako učinkovita. Dijeta sadržava 1 gram proteina/kg/dan uz 3 grama soli dnevno. Ovisno o procjeni liječnika u fazi ciroze sa izljevima neophodna je terapija lijekovima za izmokravanje i spuštanje tlaka u venskom krvotoku, laksativima, nadoknada proteina u krvi, vitamina i antibiotsko liječenje. Posebno je važan program probiranja bolesnika na hepatocelularni karcinom koji se radi ultrazvučnim pregledima i određivanjem alfa-fetoproteina svakih 6 mjeseci. U slučaju terminalne faze ciroze jetre jedina uspješna metoda sa visokim preživljenjem je transplantacija jetre.
Zaključak
Može se reći da je najuspješnije liječenje dobra prevencija. U najvećem broju slučajeva to znači apstinencija ili umjereno konzumiranje alkohola te izbjegavanje rizičnog ponašanja za prijenos virusne bolesti (spolni odnosi bez zaštite, uporaba intravenskih narkotika) i stroga kontrola preparata ljudskog podrijetla koji se koriste u transfuzijama. Preporučuju se preventivni sistematski pregledi sa testiranjem na hepatitis B i C.
plivazdravlje.hr
