Vidioc Ivan Dragičević 1981. je imao 16 godina. Prisjetio se dana kada su tri djevojke njega i prijatelja pozvale da vidi čudo.
‘Kada smo došli do njih Vicka se okrenula prema brdu i rukom pokazala – pogledajte gore. Ja sam tri puta pogledao i vidio sam prelijepi Gospin lik. Moj pogled nije trajao više od 5 do 10 sekundi. Čim sam to vidio odmah sam pobjegao kući. Mislim da me nitko nije mogao stići’, ispričao je g. Dragičević kako je sve počelo.
Uslijedila je, kaže, noć straha i pitanja. A sutradan su se ponovno vratili na isto mjesto. ‘Spontano, polako smo se penjali na brdo zajedno s ljudima i prije nego smo došli do tog mjesta, možda 20 metara, Gospa nas je već čekala držeći malog Isusa u naručju.
Lebdila je na oblaku s krunom od zvijezda, nasmijana i mahala nam da priđemo bliže. Ja taj dan nikada neću zaboraviti u svom životu. U tom trenutku ja sam mislio opet pobjeći, ali nešto je bilo jače od mene’, kazao je vidioc Ivan.
Gospa je na njih položila ruke i rekla prve riječi. “Draga djeco, ja sam s vama, ja sam vaša majka. Ne bojte se ničega, ja ću vas zaštititi, ja ću vam pomoći, ja ću vas voditi. Ne bojte se draga djeco”.
Na jednom ukazanju bio sam s njom sam i tada sam je pitao: ‘Majko zašto baš ja, zašto si baš mene izabrala?’ Ona se nasmijala tako slatko i kazala: ‘Drago dijete, znaš, ja uvijek ne tražim najbolje’, ispričao je vidjelac.
Život mu se potpuno promijenio, ’80.-e nisu, kaže, bile lagane godine u bivšoj državi.’Bilo je trenutaka kad su mnoge komisije dolazile. Mnoge smo stvari ponavljali i po nekoliko puta, međutim željeli smo izaći u susret, zato što je to Crkva želila’.
I sada je spreman na zahtjeve Vatikana, no o tome puno ne govori.’Najveći znak ukazanja za mene jest jedna duhovna obnova danas svijeta i čovječanstva. I to je ono najbitnije, da su se ljudi vratili Bogu’.
A potvrdio je to i dolazak stotine tisuća vjernika svake godine iz cijelog svijeta. Istraga vatikanske komisije sigurno će potrajati, no međugorsko čudo već je priznato u srcima tih vjernika.
www.medjugorje-news.com
