Nakon što su Ujedinjeni narodi 3. prosinca proglasili Međunarodnim danom osoba s invaliditetom, Komisija za ljudska prava, u rezoluciji od 5. ožujka 1993. godine, pozvala je zemlje članice da ističu obilježavanje tog datuma kako bi se postigla jednakost u ostvarivanju ljudskih prava i sudjelovanju osoba s invaliditetom u društvu. Prema Konvenciji Ujedinjenih naroda o pravima osoba s invaliditetom, osobe s invaliditetom uključuju one osobe koje imaju dugotrajna tjelesna, mentalna, intelektualna ili osjetilna oštećenja koja u međudjelovanju s različitim preprekama mogu sprečavati njihovo puno i učinkovito sudjelovanje u društvu na jednakoj osnovi s drugima. U Republici Hrvatskoj se politika prema osobama s invaliditetom zasniva na suvremenim međunarodnim standardima, koji uključuju i temeljna načela ljudskih prava kao što je načelo nediskriminacije te načelo međuzavisnosti i nedjeljivosti svih ljudskih prava, što čini nužnim ostvarivanje pristupačnosti svih građanskih i političkih kao i socijalnih, kulturnih i gospodarskih prava osobama s invaliditetom.
Osobe s invaliditetom također imaju svoje potrebe, probleme i barijere. Ponekad su u društvu i stigmatizirane. To se vidi u primjeru zapošljavanja. Brojna poduzeća i institucije ne poštuju odluku Fonda za profesionalno zapošljavanje osoba s invaliditetom. Na svakih 15 zaposlenih bi se “morala “zaposliti barem jedna osoba s invaliditetom. Nažalost, slabo ili nikako se ne provodi ova odluka, radije se plaćaju penali, nego da se nekomu omogući pravo na rad i život.
Živimo u državi gdje se gaze svačija prava, a to je itekako izraženo kod osoba s invaliditetom koje spominjemo samo 3. prosinca, ostalih 364 dana u godini ih zaboravljamo.
