MOJ SOKOLE PTICO SIVA
Poletio sivi soko,
preko mora i planina,
da donese pozdrav majci,
od jedinog nje’nog sina.
Sletio je u dvorište,
iz daljine, sa visine,
i čuo je tužni vapaj:
Kad ćeš doći kući sine.
Ostala sam ovdje sama,
da te čekam, da se molim,
jer ti si mi još ostao,
za kog’ živim, koga volim.
Ubija me ta samoća,
ubija me ta tišina,
ne znam dal ću dočekati,
da zagrlim svoga sina.
Kad je čuo soko majku,
kako plače, kako moli,
kroz pjesmu je prenio joj,
pozdrav sina, što je voli.
Nemoj više biti tužna,
sve će ovo jednom proći,
zagrlit ćeš svoga sina,
brzo će on tebi doći.
Tada majka prošaputa:
Moj sokole ptico siva,
širi opet svoja krila,
pa poleti u visinu,
nosi pozdrav mome sinu.
KATARINA ZOVKO IŠTUK
Mostar 28. listopada 2020
- Oglas -
