Svi smo zabrinuti, svi zajedno smo u neizvjesnosti,kada će završiti ova pandemija, kada će korona Covid- 19 nas napokon pustiti da živimo normalnim životom. Toliko toga smo se poželjeli, i posla kojeg nam je prije bilo preko glave, i radnih kolega od kojih je uvijek jedan ustao na lijevu nogu, i susjeda koji bi nam uvijek napominjao kako je vrijeme da okrečimo stubište, te prijatelja s termina nogometa koji nikada ne doda loptu kada treba…. Sve bi to sada istrpio, i nikome ništa ne bi zamjerio.
Da mi je biti, Spiderman,Spiderman
Svi se možda sjećamo one pjesme iz djetinjstva Da mi je biti sunce, sunce,Da mi je biti vjetar, vjetar, Da mi je biti jutro, jutro…. Sve je to dio naše lijepe prirode, koja u ovim trenucima blista i čisti se,jer mi ljudi ne možemo joj sada ništa. Ja sam sinoć htio biti ni manje ni više, Spiderman. Naime, u ovim vremenima prednost nam je što dosta vremena provodimo sa svojima najmilijima. Kako bi pobjegli od silnih informacija o koroni ,ja i sin smo prelistavali programe tražeći neki dobar film. Kako su nas operateri u ovim vremenima ” nagradili” s dodatnim kanalima koji i ne ulaze u plaćeni paket, izbor nije bio loš. I nakon 100 pregledanih ponuda, na jednome programu započinje Spiderman 1. Pogledao sam zajedno sa sinom ispunivši dva sata vremena, ali poželjevši da i ja budem Spiderman i uništim zloga protivnika zvani korona. Letim od ulice do ulice, od zgrade do zgrade uz pomoć paukove mreže i prskam dezinfekcijskim sredstvima a korona bježi iz naših ljudskih staništa. I Covid 19 postane Covid jednako nula. Ali ? Večeras je drugi dio junaka Spidermana, već sam se dogovorio sa sinom kako zajedno gledamo i kako ću ponovno zaželjeti Da mi je biti Spiderman, Spiderman…
Blagoslovljena voda i dezinfekcijsko sredstvo najtraženije tekućine u domu
Već sam istaknuo kako je prednost u ovim vremenima što više vremena provodimo sa svojima najmilijima. Gledamo vijesti, dnevnike, gledamo Spidermana, igramo društvenih igara,i molimo Boga svaki dan. Blagoslivamo kuću dva- tri puta tjedno, a dva- tri puta dnevno dezinficiramo kuću. A 20-30 puta peremo ruke! Prije svačega i poslije svačega! Blagoslovljena voda i dezinfekcijska sredstva najtraženije tekućine u domu. Hvala Bogu!
Sanjam kako mislim na pivu dok se tuširam nakon termina nogometa
Kao i većina muškaraca ” rane” srednjovječne dobi igrao sam termine nogometa. Jednom tjedno, najmanje. Srijeda od 19.30 do 21.00 , sat i po, koji odušak nakon obveza koje smo sami sebi nametnuli. I tako unatrag više od 20 godina. Nekad pobjede, nekad porazi, uvijek ti isti ne dodaju loptu kad ti misliš da bi trebali, uvijek iste pikiraš za krivce zbog poraza. Ali, uvijek isti ostanu popiti pivu nakon termina. Prije toga tuširanje, i dok se tuširaš misliš na onu pivu što se hladi. I popije se piva, pogleda se utakmica Lige prvaka i doma opušteno i ispunjeno. Prijatelji stari gdje ste? Tiho, Tokiću, Klemo, Drale, Suta, Jure, Dado,Marko,Đani….
Treba ponovno uvesti služenje vojnog roka kao obvezu
Dolazim na benzinsku crpku i pita me djelatnica: Jesi li ti novinar? Kažem joj: Recimo da jesam. Molim te , hoćeš li napisati i preporučiti da se ponovno uvede vojni rok kao obveza za svakog muškarca. Ona dalje navodi kako ova omladina nema pojma o životu. Ništa ne zna osim tipkati na mobitelu, samo kritiziraju i izmišljaju što će pojesti, nastavlja ova gospođa. Vjerojatno to ona iz svoga iskustva. Roditeljima u ovom trenutku nije lako, jer su i roditelji, i učitelji( radeći zadaću putem Viber grupa koji učitelji šalju) i puno više odgojitelji nego prije korona pandemije. Više se vremena provodi s djecom. Možda je ovo vrijeme za polaganje ispita, kakvi smo kao roditelji, a kakvi smo kao djeca?
Pa gdje si kršteni kume?
U korona sustavu imamo puno više vremena za neke stvari. Neki dan sam čisteći ormar od stvari koje sam koristio u novinarskom poslu naišao na knjižicu o “Izboru najboljih sportaša općina jug,jugozapad i zapad Mostar za 2000. godinu”. Kao član tadašnjeg žirija sjetio sam se svih imena sportaša i klubova koji su tada nastupali. Slao sam neke fotografije ljudima koji vole povijest sporta u Mostaru. Zanimljivo je bilo vidjeti sastav Zrinjskoga u prvoj sezoni zajedničke Premijer lige kao i Igora Karačića koji je bi u konkurenciji za izbor najboljeg mlađeg kadeta. Lijepo se bilo vratiti u ta vremena,a navečer prebirajući po mobitelu kome se javiti i upitati kako je u ovim vremenima,vidim telefonski broj krštenog kuma. Znate , kako je to, kumove vidiš na svome krštenju, na vjenčanjima i na nekim pogrebima. Okrenem broj i upitam ga: “Kako si kume?” Ostalo neću prepričavati, ali bilo je i njemu i meni drago što smo se čuli.
Drži se nepokoreni grade, drži se Hercegovino!
Spiderman je pobijedio zlo jer je vidio protivnika, upoznao mu je mane i slabe točke. Mi se borimo protiv nevidljivog protivnika, još mu nismo upoznali sve slabe točke. Ali zajedno smo u svemu,kao što ističu neki dužnosnici igramo utakmicu ali još nije završilo ni prvo poluvrijeme. Zato, igrajmo je zajedno, provodimo vrijeme u kući, blagoslivljajući je, dezinficirajući je, čisteći ormare, gledajući filmove s fantastičnim junacima, zovući neke koje rjeđe zovemo i nadajući se kako ćemo opet popiti kavu i pivu sa svojim prijateljima nakon posla i termina nogometa. Odigrat ćemo i prvo poluvrijeme, skupiti snage završiti i drugo poluvrijeme,nadam se kako neće biti produžetaka. Malo ćemo ostati bez snage jer smo igrali protiv jakog protivnika, ali vrijeme liječi sve. Drži se nepokoreni grade, drži se Hercegovino!
