U ranim jutarnjim satima 30. lipnja 1993. godine muslimanske snage napale su vojarnu Sjeverni logor i postrojbe HVO-a u Bijelom Polju, zapovjedništvo i bojne. Muslimani iz Bijelog Polja izvršili su napad na dojučerašnje suborce, vojnike HVO-a kao i na civile Hrvate.
Do tog dana Hrvati i Muslimani su u okviru postrojbi HVO-a vodili borbe protiv Srba koji su napadali Bijelo Polje i okolicu. Zločin u Bijelom polju se dogodio nakon što je Armija BiH počinila zločine u hrvatskim selima jablaničke i konjičke općine sjeverno od Bijelog Polja. Radilo se o provedbi plana tvz. zelene transverzale koja se trebala pružati do Neuma.
U noći prevrata u Bijelom Polju najprije su se začuli pucnjevi, a potom i s megafona povici “Allahu ekber“. Narednih dana osnovani su logori Osnova škola Potoci Bratstvo i Jedinstvo, Skenderove kuće i IV. Osnovna škola Mostar. U logoru Osnovna škola Potoci bilo je stotinjak logoraša, od toga 14-ero malodobne djece, jedna trudnica, oko dvadesetak staraca iznad 70 godina. U ovom logorima bilo je po više članova jedne obitelji. Supruge i majke za sudbinu, pogibiju svojih muževa, sinova pripadnika HVO-a saznavale su u logoru.
Zarobljeni logoraši iz osnovne škole Potoci bili su smješteni u školsku dvoranu bez prozora. Kako su se u to vrijeme oslobađali Raštani neki od logoraša odvedeni su na živi štit, dok su muškarci odvedeni na prisilan rad. U tim akcijama sedmorica muškaraca su poginula. Uvjeti u logorima su bili nehumani, smrad, vrućine, hrana i voda rijetko su dolazili. Logoraši su ležali na podmetačima od spužve, drvenim paletama. Zbog ne higijene logoraše su napali miševi, uši, a kako je se sve ovo dešavalo u ljetno doba i komarci.
Razmjena s muslimanskim zarobljenicima trebala se dogoditi u rujnu 1993., ali se tek dogodila 2. prosinca 1993. godine ispod samostana časnih sestara. Nakon logora logoraši su izgledali mršavi i lošeg zdravstvenog stanja. Odrasli logoraš prosječno je izgubio od 20 do 30 kilograma. Doček logoraša je bio u Studenskom domu u Mostaru. Tu su ih dočekali tadašnji župnik don Jakov Renić, novinari, obitelji.
U proteklom ratu u Bijelom polju najviše su stradali župna crkva i kuća, samostan časnih sestara, obiteljski domovi. Na ovaj dan iz Bijelo polja ubijeno je 11 Hrvata katolika. Osim njih ubijeno je još 42 Hrvata, a za vrijeme cijelog Domovinskog rata 107 .
Bolna je činjenica kako javnost nije upoznata dovoljno s onim što se dogodilo u ovom mostarskom naselju. Zato je don Josip Galić svećenik koji je bio na župi u Bijelom Polju od 2007 do 2021 godine napisao knjigu Transverzala Zla koja iznosi ratna svjedočanstva bjelopoljskih Hrvata: Drugog svjetskog rata, poraća i Domovinskog rata. Knjiga je izdana i predstavljena u samostanu časnih sestara u Bijelom polju 2019. godine.
Za zločin Armije BiH u Osnovnoj školi u Potocima Apelacijsko odjeljenje Suda BiH 21. rujna 2018. godine donijelo je pravomoćnu presudu protiv trojice pripadnika ARBiH za ratni zločin protiv civilnog stanovništva iz članka 142 stavak 1. Kaznenog zakona SFRJ, stari zakon.
Osuđeni su Enes Ćurić na 8 godina, Ibrahim Demirović zvani Hećim na 13 godina i Habib Čopelj na 5 godina.
Sveta misa za sve poginule 30.lipnja 1993. održat će se danas u crkvi Presvetog Srca Isusova u Bijelom polju u 18 sati.
Željko Šilić
