Halo moja đe si?
-Eooo moja ti, neš vjerovat taman usisala kuću.
Golemo, šta je reć pa ti usisavaš?
-Čuj šta je reć, niđe ti veze pitanje.
Aj šta se odma ljutiš, ta znam da si uvjek govorila da mrziš kućne poslove.
-Ha ha ha, jes vala, ali taki nam je grah pao. Ta nemam nikoga da mi to odradi.
A niđe veze. Gledam sinoć u gradu onu ofajlu, sumnjam da ona radi išta osim što lovi mušterije.
-Normala da nije moja ti. Ona konta, leć na leđa raširit noge i uživat će cijeli život.
Ja bi nju moja ti spremila da kopa krompir, pa neka vidi svoga Boga.
-I ja bi moja, ali take nažalost opet najbolje prođu.
Jašta i na kraju će ta smotat kakvog papka i isfolirat je da se oženi njome.
-E moš mislit tog rogonje, oženit će nakon što je preko nje pređe čitava vojska.
Normala, takve najbolje prođu. Još će u javnosti glumit ženu, majku, sveticu.
-Jes moja sestro, neće ta ni po kući raditi, ta nije navikla.
Ma jok, sve će taj garib što ga smota.
-E kakvo je došlo vrijeme moja ti, više se ne zna ni tko je gore ni ko dole.
A ne znam moja, sve se izokrenulo, naopak svijet i to ti je.
-Ma za sve su krive te sponzoruše. Kako se one pojaviše nesta ljubavi.
U pravu si sestro, i jadne mi poštene žene zbog takvih.
-Jes vala, mi ćemo vječno prat, čistit, kuhat i pušit.
Bona nećemo pušit, ta one puše.
-Ih izleti mi to iz usta, ali smo svejedno popušile.
Kuku nama i gotovo, aj odo ručak pristavit. Čujemo se
-Aj sestro moja, ja odo malo prileć, umorilo me usisavanje.