Na današnji dan prije točno tri godine nas je rastužila vijest iz Zagreba, da nas je napustio naš prijatelj i suborac prvi ministar obrane R BiH Jerko Doko. Nakon prvih demokratskih izbora Jerko je ispred HDZ uz suglasnost druga dva naroda Srba i Muslimana t.j. stranaka pobjednica SDS i SDA imenovan za ministra obrane. Iako nije bio vojno lice iz onog sustava Jerko je imao hrabrost i domoljublje preuzeti tu veliku dužnost i obavezu u tim teškim vremenima. Pored toga je uvijek bio pravedan odnoseći se prema svima kao čovjek, a imao se hrabrosti suprotstaviti onima koji nisu mogli podnijeti da na čelu ministarstva obrane bude osoba koja nije pripadnik JNA. Kako je se 1991. sigurnosna situacija na prostorima bivše države i BiH se komplicirala, Jerko je bolje sve bolje i bolje organizirao obranu BiH, suprotstavljajući se planovima bivše JNA o oduzimanju naoružanja civilne zaštite od građana.
Zaustavljanjem tenkova u Pologu Jerko je odigrao važnu ulogu i kao ministar stao uz svoj narod. Izbijanjem rata u republici Sloveniji i Hrvatskoj te dolaskom rezervista na prostore Hercegovine i grada Mostara Jerko je imao važnu ulogu u pripremi za obranu i naoružavanja dragovoljačkih postrojbi. Organizatori otpora u BiH u mjestima gdje su se organizirale dragovoljačke postrojbe najbolje znaju kako je ministar Jerko dolazio i davao podršku gdje god je mogao. Kada je 6. travnja 1992 opkoljeno Sarajevo od bivše JNA, bile su prekinute sve telefonske veze Jerko se javio općinskom Stožeru Mostar i patet vezom poručio “držite se”. Nakon oslobađanja doline Neretve i grada Mostara u lipnju 1992. godine, ministar obrane Jerko Doko je prvi čestitao slobodu. Nakon toga odlukom predsjednika Alije Izetbegovića poslan je u Njemačku za konzula BiH. Nakon povratka iz Njemačke s obitelji je do smrti živio u Zagrebu.
