Mostar se posljednjih godina često spominje u kontekstu političkih sukoba, infrastrukturnih problema i sporog razvoja, ali prizori koji ovih dana dolaze s gradskih ulica možda su najporazniji simbol stanja u kojem se grad nalazi.
Smeće se ponovno ne odvozi redovno, kontejneri su pretrpani, a hrpe otpada šire se nogostupima, parkiralištima i uz prometnice. Građani su ogorčeni, ali institucije – kao i mnogo puta do sada – uglavnom šute.
Problem neodvoza otpada u Mostaru nije nova pojava. Gotovo ciklički, grad se suočava s istim scenarijem: komunalni sustav stane, smeće se gomila, građani se žale, a nadležni se prepucavaju oko odgovornosti. Dok traje administrativna i politička igra prebacivanja krivnje, ulice postaju improvizirana odlagališta otpada. U međuvremenu, temperature rastu, neugodni mirisi se šire, a pojavljuju se i zdravstveni rizici.
Grad koji pretendira biti turistička destinacija, prepoznatljiv po svojoj kulturnoj baštini i staroj gradskoj jezgri, teško može održati taj imidž dok posjetitelje na svakom koraku dočekuju prizori prepunih kontejnera i razbacanog otpada. Fotografije zatrpanih ulica već kruže društvenim mrežama i portalima, stvarajući sliku grada koji ne može riješiti ni najosnovniji komunalni problem.
Posebno zabrinjava činjenica da građani redovito plaćaju komunalne usluge koje očito ne dobivaju u punom opsegu. Kada sustav funkcionira tako da se od građana očekuje uredno podmirivanje obveza, a zauzvrat dobivaju neuredne i nehigijenske javne površine, postavlja se pitanje odgovornosti. Tko je zapravo odgovoran za ovu situaciju? Gradska uprava, komunalna poduzeća, političke strukture ili svi zajedno?
Nedostatak transparentnih informacija dodatno produbljuje nepovjerenje građana. Umjesto jasnog objašnjenja što se događa i kada će problem biti riješen, javnost često dobiva tek šture izjave ili međusobne optužbe različitih aktera. Takav pristup ne samo da ne rješava problem nego dodatno nagriza povjerenje u institucije.
Mostaru ne nedostaje potencijala, ali mu kronično nedostaje funkcionalna organizacija i odgovornost. Grad koji nije u stanju osigurati redovan odvoz smeća šalje poruku o dubokim sistemskim slabostima. A dok se političke rasprave nastavljaju, građani Mostara svakodnevno žive s posljedicama – doslovno pred vlastitim kućnim pragom.
Ako se ovakav odnos prema osnovnim komunalnim uslugama nastavi, Mostar riskira da problem smeća postane ne samo higijenski nego i simbolički: simbol grada u kojem se problemi gomilaju jednako brzo kao i otpad na njegovim ulicama.
