Mostar je poznat po tome da je podario jedne od najuspješnijih sportaša, jedan od njih je košarkaš Dražen Dalipagić.
Rođen je u Mostaru 27. studenog 1951. godine. U svom rodnom gradu završio je osnovnu i srednju školu. Zatim odlazi u Beograd gdje upisuje Višu pedagošku školu, a vojsku je odslužio 1979. godine.
Košarkašku karijeru je započeo sa 19 godina. Ubrzo za dvije godine zaigrao je za tadašnju reprezentaciju.
Klubovi za koje je igrao:
sezonama 1971/78, 1979./80 i 1981./82. igrao je za beogradski Partizam,
sezona 1980/1981 igrao za Umana Reyer Venezia
Ubrzo se vratio u Italiju i potpisao ugovor sa klubom Giomo gdje se zadržao od 1985. do 1988. godine.
Nakon Italije, odlazi u prijestolnicu Španije, Madrid gdje počinje igrati za Real od 1982. do 1983. godine.
Svoju karijeru nastavlja u klubu Udine, zatim veronski Glaxo( 1988 – 1989.)
Naon uspješne europske karijere ponovno se vraća u Beograd ali ovaj put potpisuje za Crvenu zvezdu. U beogradskom klubu se kratko zadržava, samo godinu dana ( sezona 1990/1991.)
Rekord talijanske A1 lige
Dok je igrao za Reyer postizao je u prosjeku 42,9 koševa po utakmici. Tada još uvijek trica nije bila uvedena.
Ono što je posebno njegovu karijeru obilježilo bio je rekord talijanske A1 lige po broju koševa na utakmici.
Čuveni rekord postavio je 25. siječnja 1987. godine u utakmici protiv Dietora iz Bologne kada je postigao 70 koševa.
Na ovom meču je pogađao iz gotovo svih pozicija, zaustavio se na kraju kada je postigao nestvarnih 70 poena. Ova utakmica zasigurno je obilježila ne samo Dalipagićevu karijeru već europsku košarku.
Igrao za reprezentaciju bivše Jugoslavije.
Talent Dražena Dalipagića prepoznao je tada i Košarkaški savez Jugoslavije, te je pozvan da igra za reprezentaciju. Tako je igrajući za bivšu Jugoslaviju ukupno odigrao 243 utakmice u periodu od 1973. godine do 1986. godine.
Sa reprezentacijom Jugoslavije sudjelovao je na europskim prvenstvima 1973., 1975., 1977., 1979., 1981. i 1983. godine.
Također sudjelovao je i na četiri Svjetska prvenstva( 1974., 1978., 1982. i 1986.) i na Olimpijskim igrama.
Nakon sudjelovanja na svjetskim prvenstvima Dalipagić se kući vratio sa zlatom 1978. godine, srebrom 1974. godine i dva puta sa broncom 1982. i 1986. godine.
Ni zlato na Olimpijskim igrama 1980. godine nije izbjegao. Nisu manje važne ni medalja srebra i bronce koje je osvojio 1976. i 1984. godine.
Na europskim je prvenstvima osvojio zlato 1973., 1975. i 1977, srebro 1981. te broncu 1979. godine. Na Mediteranskim je igrama osvojio zlato 1975. godine.
3 puta proglašen za najboljeg košarkaša u Europi
Nagrade i priznanja tokom Dalipagićeve karijere su se samo nizale. Posebno se ističe činjenica da je tri puta proglašen za najboljeg košarkaša u Europi. (1977., 1978. i 1980.)
Također, beogradski Sportski list proglasio ga je za najboljeg sportaša u bivšoj Jugoslaviji i tako osvojio nagradu Zlatna značka 1978. godine.
Priznanja je dobio i u Italiji kada mu je talijanski Košarkaški list Superbasket dva puta dodijelio nagradu Mr. Evropa 1977. i 1978. godine. Inače, nagrada je namijenjena najboljem europskom košarkašu bez obzira da li igra u Europi ili ne.
Još jedna nagrada koja se ističe u Dražinoj karijeri je košarkaška nagrada Euroscar koju je dobio 1980. godine.
Nakon košarkaške karijere Dražen Dalipagić upušta se u trenerske vode. Tako je od trenirao klub Gorizianu, zatim Skopski MZT i od 2000. do 2001. godine trenirao je Astra Banku.
Dražen Dalipagić se nalazi među FIBA-inih najvećih 50 igrača
Dražen Dalipagić svoju karijeru je krunisao kada se našao među 50 osoba koji su najviše pridonijeli Euroligi i među FIBA-inih najvećih 50 igrača.
San svakog košarkaša Dalipagiću se ostvario 2007. godine kada je 10. rujna postao član košarkaške Kuće slavnih.
Izvor:Mostarski.info.portal
