Avantura jednog Mostarca koji je odlučio s obitelji provesti dan na moru mogla bi poslužiti kao podloga za neki film. Nekada je odlazak na more iz Mostara bio rutina, a ove godine je to postalo luksuz koji mnogi ne mogu priuštiti. Sve je počelo tako bezazleno jer su djeca našla na internetu film o Lepoj Breni koji se snimao na moru. Te večeri naš junak je uživao u hladovini dnevnog boravka i gledao utakmicu Zrinje na priprmama u Hrvatskoj. Djeca su se prvo majki umiljavala i izrazila želju da odu malo na more.
-Mama znaš kako je sada lijepo na moru, reci tati da nas vodi sada u nedjelju.
Znam ja da je lijepo, ali pustite ga sada eno gleda Zrinju. Ako bude dobar rezultat možemo ga i pitat, pa možda i popusti.
Utakmica završila i žena i djeca odoše u dvevni da bare našeg junaka,
-Tata kako je igro Zrinja?
Dobro je dobili 2:1.
-Jeeeeeee povikaše u glas i žena i djeca, ko da su na lotu dobili.
Šta ste se razgalamili, mora da vam nešto treba?
-Ma mi bi malo na more otišli.
Kakvo crno more? Nisam ja Dika da mogu na more ić samo tako!!!
-Ali tata i mama bi išla malo da se okupamo i osunčamo.
Evo što djecu ne zanima što je sve poskupilo, a gdje je tebi pamet?, upita ženu.
Žena jadna šuti, zna da je sve skupo, ali žao joj djece.
-Tata ajde molim te samo na jedan dan. Ne igra ti Zrinjski u nedjelju provjerili smo.
Čovjek popusti i reče da će otić i to samo što još nije špica i što još nema puno onih iz Bosne po plažama.
Ok idemo na more, ali nemojte me više nakon toga morit.
Kada je to rekao nasta oduševljenje ko kad je Nemanja zabio gol gradskim rivalima.
I da znate ove godine se ne smiju paštete nosit, neću da me oderu na granici. Otkako su ušli u Šengen i uveli euro glume da su Europa.
-Jes vala dobro si to reko. Niđe veze, Makarska i sad gdje je i bila, nadoveza se žena.
Na more ponijet samo osnovno, štogod ćemo pojesti na plaži iskupati se i curik u Mostar i da znate nema vam ponovo tamo do devetog na more.
-Ma bola sve ok, neka se djeca osole, a imamo mi đe i ovdje na kupanje.
Normala da imamo mogli smo i sada tu neđe, ali jok vi bi da vam guzice vide mora.
-Bola ja zbog djece, ta znaš da meni nije do mora.
Aj bona ko te ne zna na rane bi te previjo.
-Šta je bola što si tako grozan?
Da se tebi ne ide ne bi te puškom natjero, pusti mi šupljake.
-Normala, pa ko tebe može zaustavit kada igra Zrinja?
Ne može i neće niko. To mi je sva zabava u životu.
-Bola u kući nam u kalendaru ne stoje dani i datumi: Nego prvo pretkolo, drugo pretkolo, početak lige, kup BiH i tako dalje…
Aj dobro je više, nemoj da se predomislim ioanko nemam para za bacanje.
Ženi vidi da je đava odnio šalu i ušuti. Ode u sobu da proba kostim. Neugodno se iznenadi kada vidi da joj je okračao. E sada će morati opet čojeku na oči da izmami pare za novi. Ode opet do dnevnog i ponese teretnu hladnu žuju.
Šta je ovo sada, mora da ti nešto treba?
-Okle znaš da mi nešto treba?
Jes eto onako bezzze mi ti donijela ladnu pivu.
-Aj dobro kostim mi okračo, pa bi trebala novi.
-Bona kakav kostim, lani ti kupio u Mepasu pogodine ga otplaćivao preko Vize.
-Ta ću bola kad sam se ugojila preko zime.
Sto sam ti puta govorio okani se čipsa i smokija po noći.
-Džaba ti sad krečit. Moram kupiti kostim ta neću ko one kume na plažu u starom kostimu?
Jadan ja šta li sam bogu zgriješio, idi sutra i kupi taj kostim i okani me se više.
-Jesi li siguran da ništa nećemo nosit od hrane?
Normala da sam siguran, ta neću da me kazne zbog paštete i zdenke i u nedelju da ste u pola 7 spremni. Neću ja nikoga čekat.
I dođe Dan D. Djeca od nervoze slabo spavala. Žena oprobavala kostim dva sata i na kraju zaspala u njemu. Nije ni on dobro spavo, cijelu noć prebiro u glavi troškove. Sve nervozno zorom, ali valja krenut put mora.
Ušli tako svi u golfa peticu gologuzi bez onog frižidera sa namirnicima i samo sa morskim krpicama.
Vagali odma gdje će na graniicu i odma prekrižili Doljane, pa i Gabelu pa je odluka pala na Vinjane pa kroz tunel u Makarsku. Manje-više dobro su prošli jer nisu se načekali, a u autu cijelim putem pjesme Zrinje. Ćaća se isprsio i djeci kupio one majice Zrinjskog, a on se šepurio u novom crno zlatnom dresu. Skoro dvi stoje ga koštalo, ali neka neka vide ko gazi sve pred sobom.
Došli tako u Makrasku sveto mjesto Hercegovaca za kupanje i sunčanje. Našli parking i uzeli onu kartu pa će platit kad se vraćali.
-Ajmo na fuka, reče žena, pa ćemo naći negdje hlada.
Kakav crni hlad, pa mogla si i kući sjedit u hladu. Pravac plaža i kupanje, pa ćemo onda na fuka.
-Bola slabo sam spavala, glava mi ko Cocin bubanj moram popit fuka.
Dobro li me heklaš, znao sam ja da ću iskihat ovo more i krenu ka obližnjoj bašti kafića.
Naručili dvije duže s mlijekom i vode, a djeca cedevite.
Donose konobar sve, a umjesto čaše vode donio im Jane, ne valja kaže voda za pit. I tako uživali oni u kavi i pozdravljali ljude koji su ko i oni došli na dan na more.
Hebo ja sebe, ako nije pola Mostara došlo u Makarsku.
-Jes vala kud ih đavo nosa?
Bona ko i nas. Tako da nemoj ti komentirat ko je i što je došo u Makarsku.
Konobar aj naplati, zove on.
-Gospodine 16 eura molim.
Šta bola 16 eura? Nismo bola ručali?
-Evo izvolite račun 16 je eura ovo sve.
Dade on 20 eura i vrati mu konobar 4, i sve do plaže je rojio i nabrajao .
Sreća našli mjesto na plaži. Zauzeli pola plaže s peškirima. On ponio one lanjske sa Zrinjskim, u nje neki ljetni motivi. Kupala se djeca sve u 16 i poželiše sladoled.
-Tata daj nam za sladoled.
Kakav sad sladoled, jutros ste pili cedevitu.
-To je davno bilo, sada smo žedni a nisi nam ništa ponio.
Aj eno 4 eura i idite kupite, ali samo po dvi kugle.
Odoše djeca i vraćaju se. Mala liže, mali se krivi ko bodenik.
Šta je sada?
-Ti nam reko po dvi kugle i mi tako naručili i trebalo platit 8 eura, a mi imali 4 pa nam čiko dao samo jedan sladoled.
Jadan li sam, reče i uze još para i dade da i mali uzme sladoled.
I dan je teko ko po loju. Red kupanja, red sunčanja i onda dođe red za ručak.
Otišli do obližnjeg restorana i normala naručili malo ćevapa, malo fileta, pomfrit i salata. Dvi pive i dvi kole za zaliti.
Lijepo su se najeli i valjalo je sad uživat na plaži do kraja dana.
Tražili račun i donese konobar na tacni onu malu crnu tekicu.
Otvori on onu tekicu i mal ga šlag ne udari. Pocrvenio ko čivit a oči mu se iskolačile.
-Šta je bola, šta je bilo?
Šta će bit. Nije mi dobro od računa.
-Aj bola ta nije milion maraka?
Nije al ovo malo ručka košta više nego mjesec dana struje.
-Aj ne loži bola.
Dat ću ti ja loženje, neš više na more ni pod razno ni u devetom.
-Sad ti ja eto kriva?
Jok ma đeš ti bit kriva, ti si svetica.
-Sam si reko da ne nosimo hranu.
Jesam, kriv sam što sam pristo doći i da me ovako oderađe. Idite sad u more i zapamtite ga dobro.
I kupali se oni do zalaska sunca i krenuli nazad. Došči na parkimg i dade on onu karticu i pripremio sitne od kusura da plati.
-Gospodine 36 eura!
Kakvih crnih 36 eura? Nisam bola na pumpi i nisam Golfa nalio do vrha?
-Bili ste 9 sati na parkingu, puta 4 eura to je sve skupa 36 eura.
Uhvati se za novčanik, a on prazan ko pred kraj mjeseca. Sreća primali karticu i on je ispegla do kraja.
U povratku djeca zaspala ne more njih brige oko para. Žena mudro šutila, a muž je čekao ne bi li progovorila.
-Haj bola nije nam ni bilo loše.
Normala da tebi nije.Tebi je i onako svaka nedjelja neradna, a ja ću ovo kihat cijeli mjesec.
-Aj ta nije ljeto svaki dan.
Jašta nego nije, jer da jeste davno bi završio u recesiji.
-Bola stegnut ćemo malo kaiš.
Jašta. Misliš ja ću ga stegnuti. Več sam tri put rupu pomjero, a tebi kostim od lani manji za dva broja.
-Mrš bola počeo si mi i zalogaje brojit.
Nisam jer nisam išo dovoljno dugo u školu da dođem do tih brijeva.
-Stvarno si stoka. I to mi je hvala za sve.
Pusti mi sada te šuplje i emocije. Za tvoj ćeif me ogulili ko bananu, mogo sam za ove pare tri dana u Ljubljanu ili bilo gdje da igrao Zrinja.
-A u tom grmu znači leži zec?
Šta me briga ko đe leži, ali mi je na vrh glave i eura i ugostitelja i one žute kuće na plaži. Neće me Makarska za dugo vidjeti.
-Aj bola vozi još ćeš negdje svratati u kanal.
Hoću, hoću a ti dobro gledaj kroz prozor more ko zna kad ćeš ga opet vidit…
PS.Tekst je satriričnog karaktera
