Asfalt se u Mostaru topi pod nogama brže nego sladoled u ruci, a ptice na granama ne pjevaju nego traže da im netko upali klimu. Sve to ne može zaustaviti našu junakinju. Ona je rođena Mostarka i ta će njoj vrućina.
Dok obični smrtnici hodaju u japankama i traže najbliži zaklon ona izlazi na ulicu ko spremna za modne piste. Na glavi šešir veličine satelitske antene, na očima sunčane naočale iza kojih skriva zavodljiv pogled. Na nogama štikle od dvanaest centimetara. I dok se ona graciozno kreće prema kafiću (jer kava se pije i na plus pedeset) odjednom katastrofa!
Štikle se lome jer upadaju ravno u rastopljeni katran, a potpetica ostaje zarobljena u cesti ko štiglić u kavezu. Tu naša junakinja ne gubi prisebnost i ostaje hladna kao led iako je vani čelopek. Lagano popravi frizuru i nastavi onako bosa prema odredištu. I ako ljeti vidite djevojku koja hoda bosa s jednom slomljenom štiklom u ruci, a i dalje izgleda kao kraljica znate da je to naša Mostarka koja prkosi hercegovačkoj žegi i čelopeku.
HERCEGOVINA.in
