Poznati mostarski fotograf i aktivist Daniel Rezo ulazi u politiku kao nezavisni kandidat u XI. izbornoj jedinici za sabor RH na listi MOST-HRS. Donosimo vam intervju:
Pozdrav Rezo, ipak si odlučio u politiku?
“Pozdrav vama i čitateljima. Čini se da jesam”!
Jesi li siguran u odluku?
“Siguran sam samo u to da ćemo svi jedan dan umrijeti, sve ostalo se temelji na vjeri, vjere ne nedostaje i vjerujem da na ovaj način mogu više pomoći malom običnom čovjeku uz Božiju pomoć”.
Zašto MOST-HRS
“Zato što mi nitko drugi nije ponudio (smijeh) Šalu na stranu, s ljudima iz samog vrha MOSTA već odavo sam u kontaktu i mogu slobodno reći da imamo jedan zdrav i prijateljski odnos. Poznaju mene, moje stavove, djelovanje pa i moje kritike na njihov račun. S druge strane kada se razvila suradnja izmedju MOST-a i HRS-a, ne znam kako prepričali su mi, pojavilo se i moje ime kao prijedlog za listu, što je HRS prihvatio. I eto me…”.
A tvoj odnos sa HRS-om?
“Također, ista situacija. Slaven Raguž je moj prijatelj, a s ostalim članovi stranke ako već ne pijem kavu, poznajemo se. Ipak je to nekako gradska raja, a nije Mostar NewYork”.
Kako to da se nisi prije uključio u politku evo konkretno u HRS, s obzirom na prijateljstvo?
“Prvo ne ideš u politiku zbog prijateljstva s nekim. Drugo, nisam se uključivao u politiku iz razloga što u svom javnom djelovanju ne želim etiketu “nečiji“, ja sam prije svega “hrvatski“. To što sam s nekim prijatelj, družim se i pijem kavu, ne znači nužno da djelimo isto mišljenje, iako konkretno za Slavena mogu reći kako se radi o izvrsnom čovjeku i što je bitno gledamo i idemo u istom smjeru, sad ‘ko kojim putem je stvar izbora…”.
Sad te ne brinu “etikete“ kako kažeš?
“Ne, mislim da je ovo sada jedna potpuno druga priča, gdje se traže oni koji će kvalitetno zastupati interes Hrvata van domovine Hrvatske bez obzira na političko opredjeljenje. Stoga sam odlučio prihvatiti ovu ponudu. Pogotovo što dolazi od ljudi koji su u proteklom mandatu među prvima u saboru, a i na terenu reagirali na problem Hrvata u BiH i od ljudi koji ne dolaze ovdje (op. Hercegovinu) kako bi pokupili koji politicki poen jednom u 4 godine”.
U politici uvijek ima nekih uvjetovanja, je li bilo nešto slično?
“Jeste, ali s moje strane. Da imam “odriješene ruke“ i da budem ono što jesam. Rezultat vam je valjda jasan”.
Kakvo je tvoje misljenje o prethodnim zastupnicima dijaspore u proteklom mandatu?
“Iako sam obećao sam sebi da ulaskom u ovu priču, neću i ne želim ni o kome govoriti nešto loše ili šta nije dobro uradio, moram priznati da gospodina Željka Raguža uz dužno poštovanje iskreno nemam po čemu upamtiti. Što se tiče gospodina Bože Ljubića, istina kako je bio nešto aktivniji u početku mandata pa je uspio prilikom usvajanja Deklaracije o položaju Hrvata u BiH. Iako prateći razvoj situacije prije izglasavanja Deklaracije, znamo kako je upravo MOST uložio više amandmana koji su naravno odbijeni i kritizirao gospodina Ljubića zbog ublažavanju zahtjeva očito pod pritiskom kluba zastupnika kojem pripada. Da je klub krivac, potvrdio je nedavno i sam u jednoj emisiji na RTV HB gdje se očito svjestan situacije požalio kako ispred kluba nije mogao često doći do riječi. Uzmemo li u obzir da je gospodin Ljubić po godinama veoma mudar, a po političkoj karijeri veoma iskusan, dolazimo do zaključka da bilo koji kandidat iz dijaspore koji završi na istoj poziciji i u istom klubu zastupnika nije ništa drugo nego promašaj. Jednostavno ti nedaju djelovati! Kada je gospodin Željko Glasnović u pitanju, jedino što želim reći je kako prije svega general Glasnović zaslužuje i ima moje ogromno poštovanje za svoj nesebičan doprinos u domovinskom ratu. No došlo je neko novo vrijeme, gdje se generalu moramo zahvaliti na svemu i gdje mi mladi trebamo od njega preuzeti stijeg hrabosti, čestitosti i ustrajnosti te nastaviti njegovim stopama”.
Spomenuo si amandmane MOST-a, o čemu se radi za one koji ne znaju?
“Neki od amandmana što se mogu sjetiti na prvu, odnosili su se na dopisno i elektroničko glasovanje, međunarodno djelovanje za zaštitu Hrvata u BiH, na pravnu pomoć pripadnicima HVO-a te na hrvatske studente iz BiH. Prisjetimo se tadašnje izjave gospodina Petrova, kako ta deklaracija neće konkretno pomoći Hrvatima u BiH ukoliko se Hrvatska sama više ne poduzme.
Broj zastupnika iz dijaspore s početnih 12 je smanjen na 3?
“Da, to možemo zahvaliti politici HDZ-a RH i tadašnjoj premijerki Jadranki Kosor. Oni su se kasnije izvlačili kako ih je SDP ucijenio, ali činjenica je kako su hrvatski državljani van domovine prodani zbog nečijeg interesa i svedeni na nacionalnu manjinu. Stoga je jako bitno koga ćemo izabrati, da taj netko ne bude fikus i ne utječe na dodatno smanjenje i to malo glasova koje imamo”.
Zašto bi birači trebali baš tebe podržati?
“Ne bih sada sebe uopće stavljao u fokus da mene trebaju podržati, ja se samo stavljam na raspolaganje. Oni koji me poznaju, znaju da u mene nema kompromisa kada je mali čovjek u pitanju i kada je u pitanju interes Hrvata u BiH. Netko sam ko osluškuje tuđe probleme, iznosi javno svoje mišljenje, ukazuje na problem s nadom da će biti bolje i da će se nešto promjeniti. Međutim na dosadašnji način mog djelovanja bio sam svezanih ruku i ograničenih mogućnosti. Ovo je situacija gdje mi se otvara mogućnost da rezultat bude bolji, a što se tiče mog djelovanja, mogu samo dati još više od sebe, nikako manje. Interes zajednice uvijek je bio ispred mog vlastitog, mislim da sam to do sada dokazao u više navrata, a odluka je na biračima. Ono što biračima mogu poručiti je da zanemarimo ego, prestanemo se djeliti na ove ili one jer nas je i ovako malo i da napokon izaberemo kvalitetne ljude koji su spremni raditi i ne praviti ustupke ni pred kim”.
Vjeruješ da možeš nešto promjeniti?
“A u čemu je smisao ako nije u vjeri? Nije nužno religijski gledano “vjera“. Prije svega treba vjerovati u sebe, a onda i u druge da će ispravnu stvar prepoznati. E, onda zajedno možemo mnogo više”.
Za kraj, tvoj neki program i način djelovanja? Hoćes li nešto obećati biračima?
“Što se tiče programa odnosno mog zalaganja, u kratkim crtama. Uz vec tradicionalni problem ne ravnopravnosti Hrvata u BiH. Treba raditi na gospodarstvu i jacati ekonomiju, jake ekonomije nema bez proizvodnje, a proizvodnje nema bez investicija.Zato prije svega hrvatskim privrednicima treba omoguciti ulaganje na područje gdje žive Hrvati, a Hrvatskim privrednicima u BiH omogućiti dodatne poslovne veze i beneficije koje EU nudi svojim drzavljanima. Kod obrazovanja treba dodatno uložiti u sveučilište kako bi stvarali stručan i konkurentan kadar. Šta nam znači sutra dovesti neku veliku kompaniju, ako nemamo stručne ljude koji bi zadovoljili uvjete rada. Veliki broj studenata iz Hrvatske dolazi studirati konkretno u Mostar i po meni to sveučilište zaslužuje ogromnu pomoć kako bi bilo jedno od najkvalitetnijih u regiji, a bez prije svega financijske pomoći i rješavanja konkretnih stvari nema pomaka.Također bih vodio posebnu brigu o poticanju mladih na samozapošljavanje, to sam najbolje sam osjetio na svojoj koži koliko je bitno, a uz informatičke djelatnosti koje su budućnost, najlakše je osigurati mladima da rade kući, a prodaju vani. Umjesto da idu vani, a šalju novac kući.
Što se obećanja tiče, mogu samo obećati da ću biti onaj isti ja. Kako će se preko mene sigurno čuti njihov glas u saboru i što je moguće više, nastojati biti transparentan i dalje preko društvenih mreža tj. da ljudi svakodnevno imaju uvid u ono što radiš”.
HERCEGOVINA.in
