Silno su nam nedostajale njegove dionice u Egiptu. Jako se mučio s pubičnom kosti, otišao u Egipat ozlijeđen, preskočio u dogovoru kluba i reprezentacije prvi krug SP, vratio se u drugom, ali nije to bilo to.
Igor Karačić je u godini prije egipatske nosio Hrvatsku, bio je sjajan na Euru na kojem smo osvojili srebro, bio je najbolji igrač završnice Lige prvaka u Kölnu, no onda je s ozljedom sve stalo i evo nakon dužeg vremena ponovo je zdrav na pripremama, što naravno veseli i novog izbornika Hrvoja Horvata.
Kako je s ozljedom sada?
– Dobro, puno bolje nego što je bilo. Bol se javi tu i tamo, neću reći da je više nema, ali kažu da je to normalno i ništa što bi me spriječilo da igram. Vraćam se pomalo, polako lovim formu, nisam još u punoj što se kaže, ali sve je bolje.
Jeste li otkrili razlog ozljede koje vas je mučila?
– Glavni razlog je godina proizvodnje i vjerojatno opterećenja u svezi s tim, jer dosta se toga nagomilalo, a kalendari su sve napučeniji. Ovo je moram priznati bilo najgore što sam imao dosad. Nemoćan si, jedini je lijek mirovanje, ništa tu ne možeš. Kada te boli rame ili koljeno, možeš znati što možeš, a s ovim ne možeš ništa. Trebalo je dosta strpljenja da se to izliječi. I sada treba uloviti formu.
Ne ide vam baš, Kielce nije briljiralo u posljednje vrijeme?
– Dosta je velikih problema s ozljedama bilo nakon SP u Egiptu, bili smo praktički bez krila, mnogi premoreni i to je osnovni razlog što nismo uspjeli u onome čemu smo težili. Bili smo blizu, ali smo za broj 1 izgubili od Flensburga. Dogodio nam se Burić na golu protivnika, obranio je sve i to je jednostavno tako. S tim smo došli na teži put prema Final Fouru kojem težimo, čeka nas u osmini finala Nantes, pa nakon toga u četvrtfinalu, ako prođemo i mi i oni, Veszprem. Ništa, što je tu je, mi možemo sa svakim, samo kažem, to će biti puno teže nego što li je trebalo biti.
Bit će teško i u Montpellieru?
– Bit će, turnir je top, osim toga igraju se tri utakmice u tri dana i to je za tu razinu veliki napor. Mislim da je najvažnije da u glavi budemo čisti, da budemo na terenu Hrvatska, da se tako postavimo prema svima, jer držim da smo kvalitetom i rejtingom razina više od Portugala i Tunisa, koji su istina jako dobre selekcije.
Nismo se baš pokazali takvima u Egiptu?
– Iskreno ću reći, nisam zbog toga bio ni tužan ni razočaran. Jednostavno splet okolnosti je bio takav da se dogodilo da nam glavi aduti ne budu fit, da ne uđemo dobro u turnir… Tako nešto se događalo i Francuskoj i Danskoj, pa su preživjeli, a i mi ćemo. Stanje se sada bitno popravilo, svjesni smo svi što u Egiptu nije valjalo i gledamo naprijed.
I novog šefa imate?
– Cveba nije novi, s nama je već tri godine, tako da mi znamo njega, on nas i nema tu previše upitnika. Sigurno da svaki trener nosi svoj štih, ja vjerujem da ćemo mi to sve dobro prihvatiti i da će se to vidjeti na terenu.
Kontaktirao vas je izbornik posljednjih mjesec i pol?
– Volim reći da me zvao više puta nego žena. Da, puno smo razgovarali, postavljali smo stvari, dijelili razmišljanja. To je jedini način da budemo spremni za ovo što nas čeka, jer iskreno u dva-tri treninga koliko imamo ne treba očekivati nikakva čuda. Situacija nije jednostavna, ali bilo je i težih…
Recimo…
– Pa recimo kvalifikacije za Rio u kojima smo igrali u Danskoj, a protivnici su nam bili Danska i Norveška. Mislim da je taj turnir i jači bio od ovoga što nas očekuje u Montpellieru. Mi smo to hladno riješili, koliko se sjećam Stivi je razbio Norvežane u toj utakmici koja je odlučivala. Dakle, opet pričamo o vratarima, oni su jako važni za takve utakmice, bez njihove pomoći sve je puno teže napraviti.
Spremni smo na sve
Nezgodan je raspored?
– Svaki bi bio nezgodan da je složen kao ovaj da se igra triput u tri dana. To nije humano za sportaše, jer se radi o utakmicama visokog intenziteta. Možda da su ubacili jedan dan stanke između, pa da igraš, jednu pa dvije, ili dvije, pa jednu, a između slobodno, bilo bi lakše. Ne vidim stvarno potrebu da se u ovakvim opterećenjima to još dodatno opterećuje zbog jednog dana duže. No, kako je tako je, prilagodit ćemo se, podijeliti posao i dobro. Ni prvi, ni zadnji put.
Francuska nas čeka prva?
– Domaćini su, ali bez publike. Jedna izuzetna selekcija, prepuna kvalitete o kojoj znamo sve, ali i oni znaju sve o nama. Pokazali su na SP da s jednim nazovimo novijim sastavom imaju perspektivu, ali i da će im za neke stvari trebati vremena. Bit će zanimljiva ta utakmica, spremni smo na sve.
A onda Portugal, pa Tunis?
– Rekao sam, najvažnije je da se mi prema njima postavimo onako kako se treba postaviti Hrvatska i onda neće biti problema. Da se razumijemo, to su dva super sastava, Portugal igra vrlo atraktivan rukomet, ali puno sam puta igrao i s Portom u Ligi prvaka, tako da znam da se s njima može i te kako dobro igrati, ako si koncentriran. Nama je ovo veliki izazov, nagrada je put na Olimpijske igre i mislim da nije upitno da ćemo dati maksimum. Da, možemo puno bolje nego što smo pokazali u Egiptu. Ali, nijednoj reprezentaciji bez toliko igrača ne bi bilo lako. Uzmete Dancima Hansena i to više nije ista momčad.
Da, bilo bi zanimljivo vidjeti Dance bez Hansena… Ni taj dan nije daleko.
Jutranji list
