Naslovnica Hercegovački običaji i tradicija Najnježnija ruka na vrelome čelu

Najnježnija ruka na vrelome čelu

Dobro isan i dura

Da sam ‘misto Boga, velim babi,
ne bi’ dala smrti da se prikuči
mladome isanu.
I nikada roditelji ne bi dicu pokapali.
Nikad!
Baba teško uzda’ne.
Koliko je svoje sa’ranila, sirotica!
Ne možeš od strava privaliti priko usta.
A, sa svakim bliskim, u nepovrat, odlazi
i dio nas…
“Dobro isan i dura”, reče, kad je svakog poimen’ce, bez riči, u srcu zazvala.
Hvala Bogu što si tu…
S tobom se sve lakše dura.
Sve je ljudskije.
Najbolje si rame za plakanje i najmekše krilo za uronit tešku glavu.
Najnježnija ruka na vrelome čelu.
Svakom triba jedna duša-baba
(pa makar i izmaštana)
čak i babama.
Sevap je, brate!
Kada život grubo baci na kolina,
potkučit će meki dlan da se ne nagrde;
ne raskrvare.

Biralo me