Tako to uvijek biva! Tri kralja dođu, svečano obznane kraj blagdana i opće euforije a onda odlaze i za sobom povuku cijelu karavanu koja je pristigla u rodni kraj za Božić.
Sve splasne, nestane blještavila, grad utone u letargično raspoloženje i sretneš tek rijetke prolaznike koji se bezvoljno vuku pod teretom briga. Ulice su sive i samotne.
Jedan dečkić se vuče tromo i pred sobom šuta praznu limenku Coca-cole! Pored kontejnera leže beživotne jelke, a prije 15-ak dana su bliještale i uz njih su se naslikavali u najljepšoj opravi sa razvučenim osmijehom!
Iz kontejnera izviruju buseni požutjele pšenice u kojima su donedavna veselo gorjele svijeće! Pored noćnih klubova su još jasno vidljive fleke bljuvotina po fasadi! Uz rubove pločnika krhotine stakla, ostaci pirotehnike i na trotoaru garež od vatrometa!
Iz trgovina se više ne iznose brojne i raskošne vrećice. Zamijenile su ih one puno manje,prozirne i ubožne!
Pršut je zamijenila “posebna” a “mađarice” su zamijenili čajni kolutići!
“Zapadnjaci” su otišli uz izgovor kao ono “Jedva smo čekali jer postalo je dosadno”.
“”Domaći” su ostali govoreći: “E neka su baš otišli,neka ih vrag nosi”!!
Ja mislim da lažu i jedni i drugi! Ali takvi smo, nekada preponosni da bi priznali!
Sve je utihlo! Kafići i birtije su poluprazne! Tišinu razbiju tek oni “domoljubi” koji se u žustrim raspravama još uvijek ne mogu pomiriti da je Milanović predsjednik!
