HERCEGOVKA
Na kraj sela jedan prozor
slaba svijetlost obasjava,
to je budna moja majka,
mene čeka, još ne spava.
Usamljena svake noći,
sjedi sama kraj prozora,
moli Boga da me čuva,
čeka kad će svanut zora.
Ne brini se majko draga,
u cik zore ja ću doći,
volim jednu Hercegovku,
s njom provodim moje noći.
Nećeš više noću čekat
i brisati suzu gorku,
rijšio sam da se ženim,
dovodim ti Hercegovku.
KATARINA ZOVKO IŠTUK
Mostar 17. siječnja 2020.
- Oglas -
