MISLIŠ DA OČIMA SVE VIDIŠ?
Misliš i pričaš da me znaš, da čuješ moje misli, osjećaš moju dušu. Govoriš da znaš kakav sam i što nosim u srcu.
No u stvarnosti znaš samo moje ime i prezime.
Nisi hodao u mojim cipelama i u njima nisi kročio mojim životnim stazama, nisi ni osjetio moje suze u bolnim trenutcima.
Zasto onda sudiš moju dušu?
Zasto mislis da me znas?
Ti gledaš život i ljude svojim očima i misliš da znaš da su svi onakvi kako ih ti vidis, onakvi kako ti vidis ovaj svijet, a ne znaš da svi imamo svoju bol, svoju prošlost.
I svi se sa navedenima nosimo na drugačiji način!
I zato ne sudi i ne ulazi u život drugih ljudi, ne prodiri u njihovu sudbinu, jer ti nisi Onaj tko kroji njihov zivot.
Onaj tko te poslao na ovaj svijet, dao ti je dar da pomogneš izgubljenom čovjeku na njegovom putu, i ako si u stanju da ga usmjeriš, učini to, ali nemoj nekome uništavati ugled i život da bi sebe uzdigao. Kako li je tek tragično, i u Nebo vapijuće grješno, donašati odluke o nekome bez potpunog poznavanja, pa se još skrivati iza takozvane solidarnosti i dobročiniteljstva. Ne sudi, da ti ne bude suđeno! Jer sudom kojim sudiš bit će ti suđeno. I mjerom kojom mjeriš tebi će se zauzvrat mjeriti. Čovječe zapamti ove riječi i ne zaboravi da ćemo svi doći pred Onog koji nikada neće pogrešno osuditi. Zato se ne stavljaj iznad Boga i ne sudi jer ćeš i sam pred sud.
Karmelićani-Split
