Još jedna izborna kampanja u Bosni i Hercegovini, još jednom iste teme, ista prepucavanja i isto blaćenje političkih protivnika. O radnim mjestima, gospodarstvu, cestama i stvarnim problemima građana – uglavnom tišina.
Izborna kampanja u Bosni i Hercegovini počinje sutra, a izbori su zakazani za 4. listopada. Službeno, dakle, kampanja tek kreće. Neslužbeno, ona traje već dugo.
Protukandidati se mjesecima prozivaju, jedni drugima prebrojavaju političke grijehe, lijepe etikete i traže ono što će se najlakše pretvoriti u novu svađu.
A građanin?
On će i ovoga puta ostati negdje sa strane.
Jer teško je očekivati da će ga posebno zainteresirati još jedna rasprava o tome tko je veći nacionalist, tko je veći „građanin“, tko više voli ovu ili onu državu i tko je kome što rekao prije deset, dvadeset ili trideset godina.
Gdje su radna mjesta?
Ruku na srce, rijetko koja stranka – a vjerojatno ni jedna – kao glavnu poruku nije istaknula ono što bi većina građana trebala očekivati od vlasti: otvaranje novih radnih mjesta, razvoj gospodarstva, izgradnju infrastrukture, bolje ceste i stvaranje uvjeta u kojima će ljudi moći normalno živjeti od svoga rada.
Umjesto toga, ponovno se sve vrti oko dobro poznatih tema.
Građanska država.
Nacionalizam.
Jedni protiv drugih.
I tako iz godine u godinu.
Kao da je političarima najlakše pričati o onome što nas dijeli, a najteže ponuditi konkretan odgovor na pitanje kako će se živjeti bolje.
Jer puno je lakše održati govor o nacionalnom pitanju nego objasniti gdje će se otvoriti nova radna mjesta.
Lakše je napasti političkog protivnika nego objasniti zašto se cesta nije popravila.
Lakše je proizvoditi političku buku nego pokazati konkretan rezultat.
Nekada se barem asfaltiralo
Sjećaju se ljudi nekadašnjih vremena.
Gradile su se ceste, asfaltiralo se, krpale rupe, uređivao prostor, ponešto se posadilo uz cestu. Nije bilo savršeno, daleko od toga, ali se barem moglo vidjeti da se nešto radi pred izbore.
Danas?
Sve se više čini da je i obična rupa na cesti postala prevelik politički projekt.
Zašto bi se netko bavio asfaltom kada je puno jednostavnije pričati o tome tko je ugrozio čiji nacionalni interes?
Zašto bi se netko bavio gospodarstvom kada je puno jednostavnije proizvesti novu političku svađu?
Zašto bi se netko bavio budućnošću mladih kada se pred izbore uvijek može pronaći dovoljno razloga za povratak u prošlost?
Vlast je sigurna, oporba čeka svoju priliku
Oni koji su na vlasti vjerojatno vjeruju da će ponovno osvojiti mandate.
Oni u oporbi, pak, kao da se previše i ne žele petljati. Valjda računaju da će nakon izbora ipak uhvatiti poneko mjesto za svoje ljude.
I tako se politički krug zatvara.
Jedni čuvaju pozicije, drugi čekaju da ih preuzmu.
A građani?
Građani ostaju između.
Članstvo mobilizirano, ostali će još malo pričekati
Stranačko članstvo već je mobilizirano. Oni znaju za koga će glasati, znaju koga će napadati i znaju koje će objave dijeliti.
Ali veliki dio građana koji nisu stranački opredijeljeni danas vjerojatno ni ne razmišlja pretjerano o izborima.
I ne treba ih zbog toga osuđivati.
Ljudi rade, imaju svoje probleme, račune, obitelji i svakodnevne obveze.
Do izbora je još mjesec dana.
A političari će u tom mjesecu pokušati učiniti ono što najbolje znaju – uvjeriti građane da su baš oni rješenje za sve probleme.
Samo što smo taj film već gledali.
I znamo kako završava.
Možda bi bilo vrijeme za nešto drugo
Možda bi bilo osvježavajuće kada bi netko u ovoj kampanji rekao: napravit ćemo toliko i toliko kilometara cesta.
Otvorit ćemo toliko novih radnih mjesta.
Pomoći ćemo gospodarstvu.
Izgradit ćemo infrastrukturu.
Uredit ćemo ono što godinama stoji zapušteno.
I onda, nakon četiri godine, građani mogu jednostavno pogledati što je napravljeno.
Bez velikih riječi.
Bez nacionalnog prepucavanja.
Bez svakodnevnog blaćenja protivnika.
Samo rezultat.
Ali čini se da je takav pristup u Bosni i Hercegovini još uvijek politički najmanje zanimljiv.
Ovdje je puno lakše podijeliti ljude nego ih spojiti oko zajedničkog problema.
Puno je lakše govoriti o tome tko smo nego o tome kako živimo.
I zato kampanja službeno počinje sutra.
Ali građani su politički cirkus već gledali bezbroj puta.
Ostaje samo pitanje hoće li ovoga puta ponovno povjerovati istim pričama – ili će konačno početi tražiti račune za ono što je napravljeno, a ne obećanja za ono što će navodno biti napravljeno.
