NERETVICA
U podnožju Zec planine, ima jedno oko,
skriveno u šumi, bistro i duboko,
hirovita huka, k’o srebrna žica,
vijuga po Klisu rijeka Neretvica.
Obale su nje’ne šumom okićene,
kroz koju se do te vode,
probijaju stidno i sunčeve sjene,
a noću se mjesec, s tokom rijeke srodi,
dok zvjezdice zlatne, plešu bal po vodi.
Hoće da te ukrote, da ti dušu lome,
dok ti hrabro hitaš, ka jezeru svome.
Nećemo dozvoliti prekid tvoga huka,
ti si pravi simbol, od Klišanskog puka.
Ti si simbol opstojnosti naše,
ti si simbol naših teških muka,
oprala si sve krvave rane,
prošla s nama zajedno, one teške dane.
Neretvice rijeko, tečeš nam kroz vene,
za tebe nas vežu, mnoge uspomene.
da te navjek ostavimo, e to neće moći,
svi ćemo se vratiti, tebi ćemo doći.
KATARINA ZOVKO IŠTUK
Mostar 11. svibnja 2020.
