Naslovnica Vijesti Bosna i Hercegovina NESTALO JEZERO Presušilo Buško blato

NESTALO JEZERO Presušilo Buško blato

O tome kako se razina vode u Buškom jezeru smanjuje iz dana u dan te da su razlog tomu radovi na sanaciji propusta podno Kamešnice, uslijed čega Hrvatska elektroprivreda (HEP) gubi ogromne količine vode, Večernji list BiH već je pisao.

Pisali su i o tome kakve su posljedice za riblji fond, a najavili i dodatni gubitak vode uslijed isparavanja u ljetnim mjesecima zbog visokih temperatura. No, ni slutili nismo da će to biti takvih razmjera kakve smo vidjeli na putu od Livna do Grabovice.

Naime, vikend koji je iza nas odlučili smo provesti u Ekoselu, zabavi u mini zoološkom parku, vidjeti životinje koje ne možemo vidjeti u urbanim središtima, na asfaltu, gdje dolaze često mališani s roditeljima i sa znatiželjom gledaju u malo poznate im životinje. A kad smo već tu gdje jesmo, odlučili smo spustiti se do jezera ili onoga što je od njega ostalo.

Ispucalo dno

Makadamom se spuštamo na područje ispod velebnog zdanja u izgradnji koje bi trebalo ugostiti turiste koji će uživati u veličanstvenom pogledu na Buško jezero i kupati se na obližnjoj plaži. Plaže, istina neuređene, ima, ali od vode i kupanja ništa.

Samo ispucalo jezersko dno po kojemu oprezno hodamo kako nam noge ne bi upale u procjepe koji kao da vape za nestalom vodom. Vidimo i tragove motornih četverokotača. Očigledno je i vožnja po ovom tlu veliki izazov. A ispucaloj zemlji nikad kraja, a ni vodi početka.

Samo u daljini plavičasti obzor. I dok gledamo ovaj nestvaran prizor, kao da smo na drugom planetu, riječima pokušavamo opisati osjećaje, dati nazivnik viđenom: I lijepo, i strašno, nestvarno.

Na povratku preko mosta u Prisoju gledamo stada koja se napasaju u koritu Ričine, rječice koja je potpuno presušila, a i s drugu stranu mosta jezera odavno nema. Ponovno su izrasli trava, korov i šiblje. Kao da vode nikad nije bilo. Izronile su i ruševine potopljenih kuća, gospodarskih objekata, suhozidi…

Neiskorišteni potencijal

Sjetismo se i riječi našeg sugovornika iz Prisoja Bože Drmića, koji je u jednoj jedinoj rečenici oslikao što su Prisojani izgubili i što nisu dobili:

“Mi smo izgubili polje, jezero nismo dobili”. Jer, kako Božo reče, za sušnih im godina jezero “odlazi”, obala nije uređena kao ni pristupne ceste, uglavnom divljim plažama koje su bez sadržaja, tako da se uz jezero ne može ni sjesti, ni odmoriti, ni prezalogajiti.

Ništa od onoga što bi turisti očekivali. A u tom neiskorištenom turističkom potencijalu u sadašnjim prilikama zbog mikrobioloških i fizikalno kemijskih promjena u vodi ni kupanje nije preporučljivo.