NEZNANI PUT
Vodila me kroz moj život
vijugava cesta duga
na tom putu pratile me
malo sreća, više tuga.
Oprosti mi majko draga
morao sam poći dalje
sudbina je tako htjela
da i mene na put šalje.
Ostavio rodnu grudu,
ostavio i svoj dom
mnogo suza prolio sam
na neznanom putu tom.
Svakog dana u mislima
tisuću se želja rodi
krivudavom cestom krenut
na put što me kući vodi.
Vijugavom cestom poći
što me majko vraća tebi
ostala si doma sama
oprostit to neću sebi.
Kunem tebe ej sudbino
što godine moje uze
mjesto sreće i ljubavi
dala si mi bol i suze.
Katarina Zovko Ištuk
Mostar 10. listopad 2026.
Neznani put: Oprosti mi majko draga morao sam poći dalje
Prethodni članak
Sljedeći članak
