Njegovateljica iz Bosne i Hercegovine našla se u birokratskom “vakuumu” jer joj prijeti deportacija iz Njemačke nakon što je izgubila radnu dozvolu.
Njemački mediji pišu o slučaju M.M. (56) iz BiH, koja ne želi pred kamere, a čija je životna priča više nego teška. Živi u strahu od bivšeg supruga, iako je tisuću kilometara daleko, ali je u strahu i zbog prekarnog položaja u kojem se nalazi. Ovoj 56-godišnjakinji prijeti deportacija u zemlju podrijetla, koju Njemačka smatra sigurnom zemljom. Unatoč teškom životu, uspjela je pronaći posao u domu za starije i nemoćne te mali stan u Njemačkoj. Sada je sve pod velikim upitnikom, prenose Nezavisne.
Međutim, upravo je izgubila taj posao, jer joj je ured za strance oduzeo radnu dozvolu, pa ju je Caritas morao otpustiti. Od tada prima socijalnu pomoć i tako se, protiv svoje volje, uklapa u negativnu sliku migranata koji “žive na račun njemačke države”. Mnogi njezin slučaj stavljaju u isti kontekst kao i slučaj više puta osuđenog Husse B., kojeg bezuspješno pokušavaju opozvati već 19 godina. No, ova dva slučaja su vrlo različita.
Kvalificirana medicinska sestra
Radi se o ženi koja je već drugi put u Njemačkoj. Naime, već 1992. godine pobjegla je sa sestrom iz rata u Bosni i Hercegovini i u Kölnu upoznala sunarodnjaka. Nakon završetka rata, oboje su se vratili u domovinu, vjenčali, dobili sina, a onda su nastali problemi: suprug je bio alkoholičar, nasilan i zlostavljao je bivšu ženu i dijete, čak i nakon razvoda. Živjeli su u strahu, a zatim su spakirali stvari i pobjegli njezinoj sestri, koja je ostala u Njemačkoj, na desnoj obali Rajne u Kölnu.
M.M. je završio obuku za medicinsku sestru i pokušao je podnijeti zahtjev za radnu vizu. Preduvjet za to bio je da može priložiti ugovor o radu. Budući da je u to vrijeme imala više od 45 godina, ugovor je morao potvrditi da prima visoku plaću. To je, međutim, bilo izvan njezinih mogućnosti. Tako su majka i sin rješavali svoje turističke vize, koje su istekle nakon tri mjeseca. Nakon toga, njezin boravak postao je ilegalan i završila je u birokratskoj proceduri ureda za strance. Preopterećena obrascima, rokovima i izjavama, M.M. angažirala je odvjetnika koji od tada vodi slučaj protiv deportacije.
Poslodavac na njezinoj strani
Poslodavac je oglasio njezin slučaj, ističući njezinu profesionalnu perspektivu i dokazanu integraciju. Kroz program “Šansa plus” udruge Caritas, koja se posebno trudi osigurati radna mjesta za izbjeglice, uspjela je početi raditi kao njegovateljica u domu za starije osobe i u početku dobila radnu dozvolu.
“Kako se ispostavilo, ta dozvola je vjerojatno bila pogreška”, kaže M.M. Sada su vlasti primijetile tu proceduralnu pogrešku i poništile joj dozvolu, dok je proces deportacije još uvijek u tijeku. Tijekom ožujka BAMF bi trebao donijeti konačnu odluku.
M.M. sada čeka ishod, bez posla – a njezin bivši poslodavac, u opširnoj izjavi uredu za strance, stao je u obranu M.M. i naglasio njezine “izvanredne radne rezultate i motivaciju”, njezinu profesionalnu perspektivu i dokazanu integraciju.
“U njemačkom sektoru skrbi postoji ogroman nedostatak stručnog osoblja, što se odražava u brojnim slobodnim radnim mjestima, malom broju kandidata i visokom radnom pritisku”, naglašava Caritas.
Ured za strance ne može drugačije odlučiti
Ured za strance, prema vlastitim izjavama, nema mogućnost drugačije odlučiti: “Zakon o boravku propisuje da osoba koja ima tolerirani boravak i dolazi iz sigurne zemlje podrijetla – kao što je u ovom slučaju Bosna i Hercegovina – ne smije obavljati radne aktivnosti”, stoji u njihovoj izjavi. “Ured za strance ovdje nema diskrecijsko pravo, već je dužan primjenjivati zakon.”
Međutim, na kraju se mediji pitaju kako se isti zakon ne odnosi na osuđenog Hussu B., kojeg toleriraju gotovo 20 godina, dok slučajeve poput M.M. deportiraju.
