U ozračju tuge, ali i ponosa, Posušje i Herceg-Bosna oprostili su se od Joze Miličevića jednog, od svojih najistaknutijih sinova. Posljednji ispraćaj brigadira okupio je brojne suborce, prijatelje i mještane koji su mu odali počast uz vojne počasti i duboko poštovanje. Njegov odlazak u 65. godini ostavio je prazninu, ali i snažno svjedočanstvo života obilježenog odanošću domovini i hrvatskom narodu.
Jozo Miličević ostat će zapamćen kao zapovjednik 1. gardijske brigade “Ante Bruno Bušić”, ali i kao čovjek koji je u presudnim trenucima bez oklijevanja stao u obranu svoga naroda. Njegov put od dragovoljca do brigadira simbolizira predanost, hrabrost i spremnost na žrtvu koja je obilježila generaciju branitelja. Na posljednjem ispraćaju emotivnim riječima oprostio se njegov prijatelj i suborac, ministar branitelja u Županiji zapadnohercegovačkoj Mladen Begić, među-ostalim kazavši:
“Kada je započela agresija na Hrvatsku i hrvatski narod, Jozo nije dvojio. Nakon šest godina života u Australiji, vođen ljubavlju prema domovini, vratio se kako bi aktivno sudjelovao u pripremi obrane u Bosni i Hercegovini i Republici Hrvatskoj. Svoj je ratni put započeo stavljanjem na raspolaganje postrojbama općine Posušje, gdje ostaje do svibnja 1992. godine. Tada prelazi u Pukovniju Ante Bruno Bušić, a kasnije u preustroju u 1. gardijsku brigadu Ante Bruno Bušić, kojoj ostaje vjeran sve do završetka svoje časne vojne karijere. Tijekom Domovinskog rata obnašao je odgovorne dužnosti vojnika, zapovjednika voda, satnije i bojne, pa sve do dužnosti dozapovjednika i naposljetku zapovjednika 1. gardijske brigade Ante Bruno Bušić. Tada prelazi u Pukovniju Ante Bruno Bušić, a kasnije u preustroju u 1. gardijsku brigadu Ante Bruno Bušić, kojoj ostaje vjeran sve do završetka svoje časne vojne karijere. Tijekom Domovinskog rata obnašao je odgovorne dužnosti vojnika, zapovjednika voda, satnije i bojne, pa sve do dužnosti dozapovjednika i naposljetku zapovjednika 1. gardijske brigade Ante Bruno Bušić. Kao odan bojovnik iz ljubavi prema domovini i svojoj obitelji bio je spreman u svakom trenutku svoj život položiti za domovinu. Žrtvovao se za prava hrvatskih branitelja i njihovih obitelji, biran je dva puta na čelo braniteljskih županijskih udruga, za predsjednika Udruge nositelja ratnih odličja i Udruge dragovoljaca i veterana Domovinskog rata HVO Herceg-Bosne u Županiji Zapadnohercegovačkoj”.
Poštovanje i sjećanje na njegovu hrabrost istaknuo je i suborac Josip Duspara, naglašavajući koliko je njegova odluka bila vođena dubokim domoljubljem: “Vođen ljubavlju prema domovini, ostavio je siguran život u inozemstvu i vratio se braniti svoj narod. U svakom trenutku bio je spreman položiti život za Hrvatsku, sanjao je Herceg-Bosnu” istaknuo je u izjavi za PRO TV suborac i prijatelj Josip Duspara.
“Jozu poznajem već 34 godine, od rata, surađivali smo od tada pa evo sve do danas preko rada s braniteljskim Udrugama i u raznim drugim životnim okolnostima, ono što mogu reći za brigadira Jozu Miličevića je to da je bio čovjek istine”, kazao među-ostalim u prilogu suborac i prijatelj Mladen Bašić. Fra Ćiro Lovrić u prilogu je za brigadira kazao: “Uvijek je za sve znao naći pravu riječ.”
Ratni put brigadira Miličevića obilježen je stalnim napredovanjem kroz časničke činove HVO-a, od poručnika do brigadira, uz dodijeljen čin pričuvnog bojnika Hrvatske vojske. Tijekom ratnih djelovanja bio je dvaput ranjavan, 1992. godine na Gnjilom brdu te 1993. na heliodromu Vinarija. Njegova hrabrost i doprinos prepoznati su i kroz odlikovanja, među kojima se ističu Red hrvatskog trolista, Spomenica Domovinskog rata te medalje “Ljeto ’95” i “Oluja ’95”, koje mu je dodijelio prvi hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman.
Osim ratnih zasluga, Jozo Miličević bio je snažno prisutan i u društvenom životu, osobito kroz rad s braniteljskim udrugama. Njegova predanost nije bila ograničena samo na ratne godine, već se nastavila i kroz borbu za prava branitelja i njihovih obitelji.
Iznad svega, bio je obiteljski čovjek. Sa suprugom Marijom izgradio je dom i odgojio sinove Branimira, Tomislava i Ivana te kćer Katarinu, a nedavno je dobio i unuku Lauru. Oni koji su ga poznavali pamtit će ga kao čovjeka čvrstih stavova, iskrenog i dosljednog, koji je nacionalni interes uvijek stavljao ispred osobnog. Njegov odlazak ostavlja dubok trag, ali i trajnu poruku o časti, odgovornosti i žrtvi. U sjećanjima suboraca i naroda, Jozo Miličević ostat će simbol vremena u kojem su se branile temeljne vrijednosti slobode i dostojanstva hrvatskog naroda.
dnevno.hr
