Ovih dana smo svjedoci jednog ogromnog monstruoznog čina, koji je noćas doživio svoj vrhunac. Povedena ovom nepravdom nisam mogla ostati nijema.
MOSTAR Grad koji je proživljavao golgote kroz vjekove duge, grad koji je bio san mnogih osvajača, grad koji se rušio, al uvijek se gordo dizao iz pepela, kao i u ovom nesretnom zadnjem ratu.
Mostar grad multietnički, multikulturni i još mnogo multi, multi, grad koji je u bivšoj državi prednjačio po mješovitim brakovima, grad behara, mostova, rijeka, jednostavno najljepši grad na svijetu.
I to sve itekako je zasmetalo nekim tamo inim moćnicima, koji uništiše i opljačkaše Bosnu, pa sad na red dođe i Hercegovina i koji su znali gdje treba točno udariti. Oni ne žele da Mostar živi, diše, postoji, pa odlučiše na najmonstruozniji način iščupati srce ovog grada i to planski smišljeno. Što nije puška osvojila, naravno može prljava politika. I pitam se kako nije sramota svih onih koji ugasiše jedino svjetlo u svoj ovoj tami. Nije riječ o gigantu gubitniku, po pitanju poslovanja, već je riječ o firmi čijim gašenjem se žele ugasiti još mnoge velike i jake firme, pa se opet pitam zašto se željezari u Zenici odobrila duplo jeftinija struja no Mostarskom Aluminijumu, zašto je ta besramna vlada nekom majka, a nekom maćeha. Da li su se zapitali svi ti moćnici dal će nam ova jadna i opljačkana država biti zakinuta za ogromne prilive financijskih sredstava, kad ih već nije briga za ljude koji idu na ulicu dez bilo kakvih nadanja u neko bolje sutra.
I što me posebno, ne samo iznenadilo, već maksimalno šokiralo dok čitam komentare običnih ljudi, koji su sa zadovoljstvom i oduševljenjem komentarisali na vrlo perfidan način gašenje Mostarskog giganta, koji je itekako doprinosio financijski raznim federalnim budžetima od kojih svi mi, bez obzira na vjerska opredjeljenja, živimo. Pitam se što još treba da se desi ružno, da bi konačno shvatili da smo mi samo jedni obični smrtnici čijim se životima poigrava jedna skupina bezosjećajnih moćnika, koji obezbjediše za tisuću idućih godina sve svoje buduće naraštaje, uz onu najgoru krilaticu
” ZAVADI PA VLADAJ “, e moj narode jadni ti smo, da ovo nije tako pretužno, možda bi bilo i smiješno.
Katarina Zovko Ištuk/HERCEGOVINA.in
