Oprostit mogu onomu što me otjera, ponizi, uvrijedi, al mi neće oteti dom gdje moja majka me rodi

PORUKA
Osjećam veliku prazninu i nisu mi jasne mnoge stvari,
u duši ogromna rana, koja me boli i krvari.
Posrćem na ovom putu, pod težinom životnog bremena,
da bi mogla krenuti dalje, treba mi još mnogo vremena.
Pođoh iz trošne kućice, na kojoj su prozori mali,
al sam iz nje vidjela veliki svijet i mnoge lijepe stvari.
Sada se sve promijenilo, velika kuća je moj novi dom,
u njoj ja nemam svoj smiraj, ne vidim ništa lijepog u tom.
Kažu moraš živjeti ovdje, na drugom kraju svijeta,
ja ovdje ne pronalazim sebe i sve mi ovo smeta.
Ne volim kad kažu moraš i da me se u krug vrti,
ja samo umrijeti moram i živjeti do svoje smrti.
Ostali su otisci moji, od kud sam krenula ja,
ostat će vječno da žive, to svatko treba da zna.
Nisam tad mogla uticati na ono što se dogodi,
i dadoh sebi na znanje, vratit ću se i živjeti u slobodi.
Oprostit mogu onomu što me otjera, ponizi, uvrijedi,
al mi neće oteti dom, gdje moja majka me rodi.
Djedovu svetinju ne dam, to svatko mora znati,
tko god je želio moje, morat će to da shvati..
Katarina Zovko Ištuk
Mostar 05. 09. 2017.